(Patria) - Objava bivšeg gradonačelnika Banja Luke i nekada velike uzdanice SNSD-a Igora Radojičića na Facebooku pod nazivom „Spremaju se pupoljci za proljeće“ mogla bi biti najava razlaza s Miloradom Dodikom i osnivanje nove političke partije. Navodno Radojičić čeka 15. februar kada ističe rok do kojeg bi se trebao odlučiti nastavlja li svoj politički angažman u SNSD-u. Za to bi bilo potrebno da se Milorad Dodik odrekne jednog broja korumpiranih i kompromitovanih kadrova. Pitanje je da li zaista Dodik misli ono što priča, a rekao je da SNSD neće ostaviti Igora i da je za SNSD Radojičić važan član. Ne bi bilo prvi put da Dodik jedno priča, a drugo radi i da su mu ipak draži oni kojima može nogom stati na rep.
Nije tajna da je Radojičić nezadovoljan, da se smatra izdanim na izborima jer je koalicija ispred koje je kandidovan osvojila skoro 20 posto više glasova od njega. Uz to Dodik je ekspresno nakon izbora pomeo stranački gradski odbor u Banja Luci na čijem je čelu bio Radojičić.
Istina sam Radojičič o ovome nije govorio ništa, osim da će na biro za nezaposlene. Svi znaju da je ovaj perspektivni političar još u vrijeme Jugoslavije u kojoj je bio član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine BiH nikada nije svario nacionalistički narativ kojem su se okrenuli njegovi poslijeratni socijalisti predvođeni Miloradom Dodikom. Radojičić je bio i ostao fina raja iz SNSD-a koji silu argumenata nikada nije mijenjao silom pesnice i moći koju je imao.
Upravo taj nedostatak bezobrazluka bez kojeg je Dodiku teško parirati Radojičića je ranijih godina koštao povlačenja iz pobuna koje je znao inicirati. Ovaj put bi Dodik trebao birati između Željke Cvijanović i Zorana Tegeltije s jedne i Radojičića s druge strane. Objektivno Radojičić je bliže izlaznim vratima iz SNSD-a, nego poziciji reformatora posrnule stranke jer upitno je koliko je Dodik trenutno sposoban racionalno procjenjivati stvari.
Ako se želi nastaviti ozbiljno baviti politikom Radojičiću je ovo posljednji voz. Prije 20 godina i bez Dodika se kroz stranku Nebojše Radmanovića s kojim je i prešao u SNSD afirmirao kao politička perspektiva. Ulazak u SNSD mu se ne može zamjerati, jer tada se zaista činilo da se u RS rodila stvarna alternativa dominantno nacionalističkoj politici. Ovog puta Radojičić nema pravo na grešku, jer bi u suprotnom ostao samo još jedan neokaljani politički beskičmenjak koji nije spreman ni za kakvu borbu koja seže dalje od njegovog vlastitog komfora.
Dodik je privatizirao SNSD, ali tamo uz Radojičića ima još dovoljno ljudi s „finim manirima“ koji mogu i trebaju spasiti obraz socijaldemokratije u ovom entitetu.