Piše: Filip Lobo
U bosanskohercegovačkom entitetu RS ovih dana ističu se kandidature za rijaliti takmičenje “BIti veća Srbenda od Dodika”.
Opozicija, koja već decenijama preživljava trpeći poraze koje im nanosi Milorad Dodik, konačno je uspjela okupiti dio kritične mase za promjenu vlasti, zapravo nije opozicija Miloradu Dodiku.
Ta opozicija, ma koliko svi željeli odlazak Milorada Dodika, u svojim istupima zašto Dodik treba otići zapravo otkriva da njihov plan nije izgradnja moderne i evropske Bosne i Hercegovine.
Krajnji cilj te opozicije je ovladivanje entitetom Republika Srpska. A znamo ih kako su djelovali kada su imali vlast.
Dakle, opozicija Dodiku odnosi se skoro pa isključivo na entitet. Netreba imatu sumnje da će ta opozicija imati istu politiku spram Bosne i Hercegovine i njenog napretka.
U krajnjem slučaju, sadašnja opoziciona politika bila je politika zaštite i slavljenja ratnih zločinaca, a Dodik je shvativši da to u narodu prolazi samo kopirao njihove poteze.
Ovih dana, kao rijetko kada posljednjih godina srpski opozicionari su iz svih oružja udarili na Dodika. Nije da branim Dodika, ali oni koji će doći mogli bi biti gori od lošeg Milorada.
“Dodik drži lekcije na Vučića jer se sastao s opozicionim političarima iz RS”, poručio je jučer PDP-ov Igor Crnadak, koji je kao šef bh. Diplomatije često radio baš kao i Dodik, protiv države Bosne i Hercegovine.
Crnadka je slijedio Mladen Bosić iz SNSD-a koji tvrdi da Vučić drži Dodika na oku. Uz sve to, Bosić tvrdi da je Slobodan Milošević bio politički otac Milorada Dodika, a da ga je Dodik izdao kada je krenuo u saradnju sa zapadom.
U samo jednoj rečenici Bosić otkriva šta je krajnji cilj promjena u vlasti RS i generalno smjena vođe srpske politike u Bosni i Hercegovini.
Dakle, u rijalitiju “Srbenda veći od Dodika” SDS, PDP, DNS i njima odani traže put kako oni budu izvršioci velikosprkse politike Beograda umjesto Milorada Dodika.
SDS već ima dovoljno iskustva s tom velikosprskom politikom, jer dok Dodika optužuju da ga je Milošević napravio, zaboravljaju da je Milošević bio vrhovni poltitički, a i vojni komandant ratnim zločincima iz RS koji su poharali, spalili Bosnu i Hercegovinu, vršeći etničko čišćenje i izvršavajući genocid.
Stoga je veliki upitnik nad pitanjem treba li Bosna i Hercegovina slavodobitno čekati odlazak Dodika i dolazak opozicije.
Takva politička rokada zapravo je friziranje stvarnog puta kojim od 90-ih do danas ide srpska politika u Bosni i Hercegovini.
Jer, način na koji opozicionari brane Dodika od Vučića daje naznaku da će i oni poput laktaškog baje trčati Vučiću u krilo po pamet svaki put kada u BiH zagusti.
Pitanje je samo treba li srpskom narodu u BiH takva politika. Jer, takva politika će nastaviti na diskursu antibosanskog djelovanja, vođeni s istom idejom stvaranja Velike Srpije i podjele Bosne i Hercegovine.
Od toga se neće hljeba najesti ni Dodikovi ni glasači opozicionih stranaka.
Jer problem mijenati problemom nije rješenje.
Stoga, srpskoj poltiici u Bosni i Hercegovini trebaju sposobni politički kapaciteti, koji će biti svjesni da se bolje vrijeme za srpski narod, ali i sve druge u BiH mogu graditi u okupljanju u zajedničku misao za modernu evroatlantsku Bosnu i Hercegovinu.
Neminovno je da će bosanskohercegovački Srbi jednog dana morati imati takve kadrove, jer očito je da postojeća politička elita ne vodi u promjene.
Ta politička elita zapela je u 90-im i nikada se odmaći neće, baš kao što se ni Vučić neće odmaći od SANU-ovske velike Srbije.