VREMENA ZA PRAVDU SVE MANJE Kako Tužilaštvo BiH mijenja tok agresije na BiH?

(Patria) - Predmeti koje je Haški sud poslao BiH u okviru Pravila puta sadržavaju predmete A-kategorije gdje postoji dovoljno dokaza po međunarodnim pravnim standardima da se osoba smatra odgovornom za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Od oko 4.500 predmeta MKSJ je za 848 (takozvana A-lista) osoba utvrdio da postoji dovoljno dokaza da se protiv njih može pokrenuti postupak optuženja pred domaćim sudovima. No, to nije dovoljno da Tužilaštvo BiH i konačno krene sa poslom.

Revidiranom strategijom izboreno je da ti predmeti postanu prioritet u radu svih tužilaštva. Tužilaštvo BiH je imalo zadatak, shodno Aneksu B Revidirane strategije da prikupi sve informacije i pripremi kompletnu strategiju za rad na tim predmetima.

Tužilaštvo BiH, a i sama glavna tužiteljica Gordana Tadić više puta je kazala da je završilo svoj dio posla.

Na tim listama su, kako uporno ponavljaju iz udruženja žrtava, i najviši nivoi odgovornosti, prema dostupnim informacija i osobe odgovorne za zločine počinjene za opsadu Sarajeva, a poznato je da od potpisivanja Dejtona do danas u BiH nema optužnice za opsadu Sarajeva.

Je li nužno spomenuti da se vodi proces protiv Dragana Vikića i drugih zbog odbrane grada Sarajeva!?

Priča Gordane Tadić ne stoji. To pokazuju i sve analize. Prema podacima za čak 325 osoba s A liste ne postoje podaci o podizanju optužnice. Pravosnažnih osuđujućih presuda je bilo tek 95. Navodno je u radu predmeta/lica sa standardnom oznakom 'A' 190.

Podsjećamo da je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo u septembru prošle godine Revidiranu državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina, ali već se događa da rokovi njome utvrđeni nisu ispoštovani jer još uvijek nije formirano nadzorno tijelo za praćenje provedbe Strategije.

Za to vrijeme Tadić poslušno radi za HDZ BiH i SNSD,  a vremena za pravdu je sve manje.

Tužilaštvo BiH nastoji izvršiti reviziju rada Haškog tribunala kroz montirane procese i na taj način umanjiti najteže zločine, a koje su počinile susjedne države na prostoru BiH.

Predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini – EU, SAD-a i OSCE-a – ključnim smatraju da sve razine vlasti u BiH osiguraju da pravosuđe procesuira slučajeve ratnih zločina neovisno, nepristrano, profesionalno i transparentno, da taj proces mora biti oslobođen politiziranja, uz puno poštivanje konačnih i obavezujućih odluka suda i uvažavanje činjenica koje su već utvrđene pred domaćim i međunarodnim sudovima, što se posebno odnosi na presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

No, BiH je daleko od toga. Još niko nije procesuiran jer je veličao ratne zločince, dok se u javnosti jednako npr. tretiraju general Mehmed Alagić i ratni zločinac Radovan Karadžić. Svi znaju da Alagić nije osuđen za ratne zločine.

Ali se zato Tužilaštvo BiH progonom Bošnjaka stavlja direktno na stranu onih koji negiraju genocid. S punim pravom ovo kažem, jer nam Tužilaštvo još nikada nije objasnilo zašto prvo nije riješilo predmete A liste Haškog tribunala, a započelo je niz procesa, mahom protiv Bošnjaka, koji nisu bili na toj listi.

Cilj je bio dočekati dan kada će se predmeti ratnih zločina moći prebacivati na niže sudske instance, pa je jasno čemu se stremilo i zašto smo dobili niz optužnica za UZP protiv Bošnjaka.

Optužuju Bošnjake da bi UZP u Hercegovini izjednačili sa oslobodilačkom operacijom 5. korpusa u kojoj su zajedno učestvovale snage HVO i Hrvatske vojske. Da su tužiteljica Tadić i njeni saradnici samo pročitali oslobađajuću presudu Anti Gotovini u Hagu znala bi da nema osnova za dizanje optužnice protiv Atifa Dudakovića i drugih.

S njim na optuženičkim klupama sjedi još 15 pripadnika Armije RBiH koje npr. niti jedan svjedok ne spominje imenom i prezimenom.

Ali sve je moguće kada se radi protuzakonito i vrši montaža optužnica preko svjedoka koji su spremni lagati i pritom dobijati razne mjere zaštite. Na kraju sve to plaćaju građani ove zemlje, pa se o troškovima ne brinu.

Sve su rjeđi predmeti gdje su za ratne zločine nad Bošnjacima ili Hrvatima optužene grupe kao što je u slučajevima gdje su optuženi Hrvati i Bošnjaci u predmetima Orašje, Konjic, Ilijaš, Bihać.  

Ono što stvara dodatni problem je što su mnogi počinitelji i odgovorni za najteže zločine i genocid nedostupni bh. pravosuđu i mahom se nalaze u Srbiji.  Ratni zločinci na taj način se štite ili se vode fingirani procesi pred srbijanskim pravosuđem. Ukoliko bi se ti osumnjičeni izručili bh. pravosuđu otkrila bi se stvarna uloga Srbije u agresiji na BiH. 

Upravo iz tog razloga neki su napustili BiH kako nikad ne bi bili procesuirani. Sva odgovornost brutalnim medijskim propagiranjem u čemu učestvuje državni aparat Srbije prebacuje se na Hrvate i Bošnjake, pokušava se promijeniti karakter rata i izjednačiti odgovornost agresora i žrtve.

U posljednjih godinu dana skoro 150 Bošnjaka i Hrvata je optuženo za navodne zločine nad Srbima, a Srbija je dobrim dijelom uspjela prebaciti odgovornost na političko-vojno rukovodstvo bosanskih Srba i to za individualnu odgovornost. U nekoliko slučajeva optuženi su generali i komandanti Armije RBiH i HVO.

Ovakav pristup Tužilaštva i Suda BiH rezultirat će nesagledivim posljedicama, a kao konačni cilj bit će mijenjan tok agresije na BiH odnosno da su Srbi bili prinuđeni da se brane od napada Bošnjaka i Hrvata.

Brisel je to prepoznao, nadati se i bh. političari koji su na potezu. 

(A.Č.Z.)