Boška, Irma, Predrag i kako je sve otišlo niz zelenu rijeku u Mostaru

Piše: Rasim BELKO

Neku noć moj drug Brico, usred birtije, veli meni “tražiš li halala kad prema nekom pogriješiš”. Zatečen pitanjem u takvom ambijentu odgovorih kratko “kažem izvini, valjda je to dovoljno”.

Zato, na početku ovog teksta jedno veliko IZVINI gradu Mostaru i svima onima, ako takvih ima, koji su kroz moja pisanja shvatili da trebaju glasati za Našu stranku, posebice Bošku Ćavar i Irmu Baralija.

Jer, od početka izborne kampanje, zagovarao sam rješenje po kojem bi Naša stranka u bloku sa SDP-om trebala donijeti svjetlije dana u tamom natkrivenom Mostaru. Neću se vaditi da sam bio u zabludi, jednostavno je - napravio sam VELIKU grešku. 

A greška je počela onog dana kada sam ničim izazvan sjeo u auto i otišao u grad na Neretvi, u uvjerenju da svako od nas mora dati svoj doprinos da se Mostar oslobodi etno-mafijaške vlasti. Prva adresa bila je Boška Ćavar, koju sam nekoliko godina ranije upoznao kroz njenu borbu protiv građevinske mafije u Mostaru i kojekakvih rupa koje je iskopala ta mafija.

“Vjerujem građanima Mostara, koji će prepoznati moju borbu bez ikakvih interesa. Građani Mostara će moći birati između građevinske mafije i mirnijeg života”, kazala nam je Ćavar tada i poručila “šta izaberete, to ćete dobiti”.

I biše izbori i Boška postade vijećnica. Jedna od pet iz Bh. bloka.

A onda je sve otišlo niz zelenu rijeku. Blok se raspao pod pritiskom etno - nacionalističkog bagera, a Boška, umjesto da pobjednički dokusuri HDZ, hladna kao špricer svojim “loše popunjenim” listićem ostavi HDZ da još četiri godine vlada Mostarom, kopa rupe pod gradom i ljudima. A kako se u Mostaru izbori komplikuju, ko garantuje da Kordić neće biti Bešlić.

No, u cijeloj ovoj priči postoji više i od vijećnice koja je zalutala i od samog Mostara.

Mostar je ponovo stolni grad hrvatskog poglavice Dragana Čovića. Ma koliko gorko i bolno bilo priznati da je sljedbenik UZP-a ponovo gospodar grada kojeg je rušio, to je na žalost svih nas koji volimo ovu državu tako i nikako drugačije.

Žaliti ga očito je neće oni iz Njihove stranke, jer sada je ogoljeno do kosti da to više nije, a izgleda nikada nije ni bila Naša, već Njihova stranka.

Njihovi su oni koji spremno dočekaju poraz državotvornog i pobjedu secesionističkog pa potrče da kažu “ja, ja preuzimam odgovornost”: A šta ćeš, nije Predrag Kojović kriv što je u politiku ušao u godinama za koje vrijedi ona “star se konj ne uči jahati”. 

Valjda zato tako naivno, haman pa slavodobitno poruči “ja preuzimam odgovornost za glasanje Boške Ćavar i Irme Baralija”. Aferim Peđa. Ali to što ti pričaš je isključivo verbalni delikt na političkoj sceni.

Jer šta bola Peđa njima u Hercegovini znači tvoja odgovornost. Hoćeš bola podnijeti ostavku? Nećeš! Pa šta ćeš bola Peđa uraditi? Znamo, ne odgovaraj. Nećeš ništa uraditi.

A najbolje što si ikada mogao uraditi je da to što je od Vaše stranke ostalo prepustiš nekom ko zna gdje su Tuzla, Zenica, Mostar, Ljubuški, Čapljina… Jer lahko je Peđa biti odgovoran na Marijin Dvoru za poraz partizana na Neretvi.

Odgovornost je Predraže Kojoviću otići u nedjelju u Mostar i reći, objasniti da je nevažeći listić koji vraća Čoviću stolni grad antidržavno, antihercegovačko djelovanje. Tu svoju sadašnju odgovornost možeš okačiti mačku o rep.

A skupa s odgovornošću možeš tom mačku na rep okačiti i priču za 2022. godinu. Jer kako Peđa da ja vjerujem da na Općim izborima nećeš minirati probosanske i prohercegovačke snage koje žele normalno uređenje Bosne i Hercegovine. Kako da znamo da opet nećete poništavati glasačke listiće jer ste više za Čovićevog Hrvata, nego za Bakirovog doktora. A doktor gospodin, uljudno čestita, priznade poraz i zalijepi vam pljusku dobrog političkog vladanja i bitisanja.

Ali o Peđi dosta, još godina ova, pa u političku penziju.

Vratimo se mi u Gradsko vijeće Mostara u kojem će i dalje sjediti i eglenisati Boška i Irma. Samo bi ih priupitao ko bi više bio gradonačelnik svih građana, Zlatko Guzin ili Mario Kordić? Živo me zanima šta misle o tome. Još više me zanima imaju li one onaj Bricin osjećaj za “halal”.

Jer mnogo Mostaraca i Hercegovaca u cjelini neće im oprostiti što su Mostar vratile Čoviću. Po njih i po djelovanje Njihove stranke najbolje bi bilo da se povuku i koju godinu razmišljaju o greški koju su napravile.

Što se Njihove stranke tiče, nju ćemo, nadam se, zaboraviti već nakon idućih izbora. Jer previše je tu odgovornih za neodgovornost. A cijenu plaća država.

Nadam se da mi ovaj put SDA fanatici neće zamjeriti što im predsjednika nisam spominjao. Jer, dok je Peđe i Njihove stranke, našoj muci smijat će se i Dragan i Bake.

Eto, ja preuzimam odgovornost ako bude drugačije!