Našim 'sanaderima' programske reforme garantuju zatvor: Vrijeme je za NATO!

Piše: Rasim Belko

Idemo u NATO. Samo što nismo krenuli. Mile prist’o, Željko posl’o, Šefik slegnuo ramenima.

Program imamo, ali nam je slika sve bljeđa, voditelji sve luđi. Naslušali smo se tog novembra 2019. godine svakakvih priča. Dok su jedni tvrdili da smo desnom nogom u NATO, drugi da je to veleizdaja srpskih nacionalnih interesa, Mile se smijao, a naivni vjerovali u sve što im s ekrana govore.

NATO prist'o, Željko slavi, a Mile se i dalje smije.

Od pristupanja jedinoj svjetskoj Alijansi koja Bosni i Hercegovini može garantovati održanje mira napravili smo politički igrokaz u kojem loši glumci igraju pogrešne uloge.

NATO je najveća međunarodna vojna organizacija u svijetu. Dakle da biste pristupili trebate imati vojsku. Vojsku spremnu za različita borbena i civilna dejstva. Vojsku obučenu i opremljenu. Vojsku koja ima glavu i rep i koja u svako doba dana i noći može biti spremna za djelovanje.

I baš oko godišnjice od slanja Programa reformi ili ti modificiranog ANP-a desi se pičvajz kakav se ozbiljnoj vojsci u ozbiljnoj državi ne može desiti. Loši duh opasnih namjera, maskiran ko američka Foka ušeta se u kasarnu bosanske vojske, alijas Oružane snage, ukrade pištolje i poput Davida Boreanaza u seriji Navy SEAL ispari da ga ljudsko oko ne vidi.

Mo’š misliti. Takva vojska ne treba ni NATO-u ni Bosni i Hercegovini. Takva vojska nije vojska, već prinudna vojna organizacija s lošom perspektivom. Ničija je i zato se niko o njoj ne brine.

Zato nam vojnici, kao državni uhljebljeni službenici na poslu budu od 8 od 15 sati. A ono poslije popunit će jedinice koje skupljaju neplaćene prekovremene sate. Zato Bošnjak iz Sarajeva na zadatku u Banja Luci nema osiguranu zdravstvenu skrb, nego u slučaju kakvih zdravstvenih problema mora biti vraćen u Sarajevo.

Jadna li je vojska čiji vojnik u vlastitoj državi mora razmišljati gdje će se liječiti ako se povrijedi ili razboli.

Oružane snage Bosne i Hercegovine bitne su jedino kada se kadrovira, kada treba zaposliti. Ministarstvo odbrane bitno je kada treba stranačkog marinca ufoteljiti. Sve ostalo priča je za slijepe naivce. Sve ostalo garant je da opasnost rata i dalje visi iznad Bosne i Hercegovine.

No, vratimo se mi Programu reformi. Dokumentu koji je kod mnogih izazvao nadu da krv Bosanaca i Hercegovaca, ma kako se oni popisivali neće poteći zarad nečijih secesionističkih i sličnih interesa. A u tom dokumentu definisano je sve ono što treba da bi se Bosna i Hercegovina uredila kao normalna, moderna država, sa funkcionalnim segmenitma.

Nisu naše političke hadžije budale. Znaju oni vrlo dobro da bi nekoliko godina implementacije Programa reformi bilo pogubno za kompletan korumpirani mafijaški aparat koji su gradili proteklih 30 godina.

Znaju to Bakiri, Dragani, Miloradi, znaju to i Komšići i ljevičari. I desničari, socijalisti. Svi to znaju, zato im se fućka i za NATO i za Oružane snage.

Tako se u Programu reformi kroz tačku 1.2.1. traži garancija nezavisnosti i slobode medija u Bosni i Hercegovini i pristup informacijama. Istovremeno se traži i bolja zaštita ljudskih prava. A to po automatizmu znači da mikro porodica Izetbegović ne može tuto kompleto raditi u državnoj službi i javnim kompanijama.

U tom programu traži se reforma pravosudnog sistema od havarisanog u nepristrasno pravosuđe, koje će progoniti svaki oblik kriminala, pa i onaj na državnom vrhu. Isti taj Program traži i borbu protiv korupcije, omiljenu poslovnu zanimaciju najvećeg broja bosanskohercegovačkih političara i njihovih drugova.

Jer, kako da se ti naši lideri i njihovi pajdaši u strukturama bore protiv korupcije, kada su sve što imaju stekli koruptivnim i kriminalnim radnjama. A kad te presude za korupciju oduzmu ti sve do zadnjeg groša što si kriminalno uzeo. Vidjeli su Sanadera i ne žele tako završiti.

Među prioritetnim reformama navedenim u Programu reformi navodi se i sigurnost granice Bosne i Hercegovine. Na ovo pitanje ne treba posebno odgovarati, jer kako Granična policija BiH čuva granicu najbolje pokazuju podaci o desetinama hiljada nelegalnih ulazaka migranata u BiH.

Među segmentima društvenog  - političkog djelovanja čija je reforma predviđena u Programu reformi su civilno društvo, nauka, zaštita okoliša, ekonomija i tako dalje.

Summa Summarum, kroz istinsko provođenje Programa reformi od Bosne i Hercegovine u rasulu bismo dobili evropsku i prosperitetnu državu iz koje ne bježe mladi Srbi, Hrvati, Bošnjaci i i ostali.

Nije li onda jednostavan odgovor na pitanje zašto se vladajućim etno - mafijaškim elitama ne žuri s reformom?

A mnogima je sve jasnije da nas žele svesti na mala etnička stada, getoizirana i zarobljena u vlastitim strahovima jednih od drugih.

A rat je u takvom okružju babaroga koje se boje svi, a profitira onih pet posto elite.

Zbog toga bi svima trebalo biti jasno da NATO nije borba protiv Srbije i Rusije, već borba protiv unutrašnjeg kriminala zbog kojeg smo postali najsiromašnija država Evrope i u kojem je beznađe svakodnevica. Jasno je da to neće uraditi domaća politika i da bi svako od nas trebao biti spreman za NATO put.

Jer, vrijeme je da shvatimo da je izgradnja zajedničke kuće Bosne i Hercegovine jedina staza spasa za sve nas. A NATO ti u tom slučaju dođe kao armirani krov za bombe Željke, Dragana, Bakira, Mileta, ljevičara, socijalista i ostalih uhljebljenih. Ali i svih onih koji bi nas pravili svojim robljem.

Vrijeme je za NATO.

PS Ovaj tekst NIJE finansiran sredstvima niti jedne strane ili domaće organizacije. Takvima odavno prosperitet BiH nije u interesu!