Vakcina razgolitila vlast, politici više vrijedimo mrtvi!

Piše: Ernad Metaj 

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija početkom mjeseca je pohvalio Srbiju kao jednog od lidera u EU u nabavci vakcina. Ta izjava najslikovitije pokazuje svu bestidnost političara u BiH. Taj isti Tegeltija je jedan od najodgovornijih što je BiH na svjetskom začelju po nabavci vakcina. Tegeltija i njemu slični dok aplaudiraju susjedima i vlastitoj nemoći ugrožavaju sigurnost i život stanovnika u sopstvenoj državi. Poruka građanima BiH sa svih nivoa vlasti kada su u pitanju vakcine je da njihov život za političare ne vrijedi ništa. Njima mrtvi možda i više vrijedimo, jer tada ćemo sigurno glasati za njih.

Kada su u pitanju vakcine BiH se uglavnom oslonila na međunarodne programe namijenjene siromašnim zemljama. I tu su zakazali, da ne kažem slagali. Još u augustu 2020 godine federalni ministar zdravlja je najavio nabavku 800.000 vakcina vrijednih 13 miliona dolara. Vakcina još nema, a u prvom kontingentu preko već značajno kompromitovanog COVAX–a i sistema svjetske solidarnosti BiH neće dobiti više od 180.000 vakcina.

S druge strane Miloradu Dodiku spora implementacija COVAX-a odlično služi da prikrije vlastita neispunjena obećanja. U Dodikovoj galami koju konstantno proizvodi utopila se priča stara preko tri mjeseca o nabavci vakcina iz Rusije, dovoljno za svakog stanovnika RS-a. Do nove godine je prema Dodikovoj priči trebalo doći 200.000 doza. Sa zakašnjenjem u RS je stiglo 10 puta manje vakcina jer „baja iz Laktaša“ ipak u Rusiji i Kini nema renome Aleksandra Vučića. Najveći domet Dodikove preventivne brige za građane i dalje ostaje nabavka montažne bolnice od koje niko od građana nije imao nikakve koristi. Da budemo precizni, vakcine su pokazale svu skromnost međunarodne reputacije svih domaćih političara, od čega su samo manje njihove menadžerske sposobnosti da na pravi način rade povjereni im posao.

Da se na tržištu ma koliko bilo zatrpano potražnjom mogu pronaći kanali nabavke pokazala je direktorica Zavoda za javno zdravstvo iz Gruda. Problem je ispao jer je 20.000 dogovorenih vakcina bilo namijenjeno za komercijalnu upotrebu, što vlast s viših nivoa koja se opekla na nabavci respiratora nije smjela podržati. Simptomatično je da nikome nije naumpalo da bi se te vakcine kad su već rezervisane mogle iskoristiti za zaštitu građana prema usvojenom planu vakcinacije koji j još uvijek nema veću vrijednost od toalet papira. Što bi se neko mučio oko vakcine ako se na njoj ne može dobro zaraditi. Takav odnos vlasti iz FBiH samo podebljava sumnje da se respiratori koji su objektivno samo pomoćno zdravstveno sredstvo nisu nabavljali zbog brige za zdravlje stanovništva.

Na vakcinama se nije proslavila ni sarajevska politička alternativa koja bi čini se najradije posljedice pandemije posmatrala iz zraka, u helikopteru koji postaje svojevrsni pandan „tramvaju zvanom čežnja“. Pohvalno je da su se za razliku od drugih kantona odvažili krenuti u samostalnu nabavku, ali velike riječi traže i velika djela. Ona za sada ostaju na drive – in punktu za masovno testiranje koje čak više nije ni dobar marketinški potez.

Da ne duljim, pandemija je samo ogolila suštinu politika u BiH. Osim svakodnevnih prepucavanja sa političkim neistomišljenicima još se ne nazire ozbiljna politika i pojedinac koji bi građanima mogao ponuditi nešto više od siromaštva po kojem smo ubjedljivo prvi u Evropi.