Stadioni postaju mjesto revizije prošlosti, Dudaković i Praljak se ne mogu izjednačavati

Problematiziranjem transparenta „Izdrži generale“ na nogometnom derbiju između Željezničara i Sarajeva delegat susreta Amir Hadžić je vjerovatno naštetio najviše sebi. S obzirom da je zaposlen u Velikoj Kladuši odmah su krenule priče o „petokolonašu“, „autonomašu“ i „Babinom sljedbeniku“. Prema onom što smo mogli saznati o njemu reklo bi se da etikete ne stoje. Prije bi se moglo reći kako se ovakvim potezom nesretno i nespretno pokušao etablirati kao dosljedan nogometni službenik koji ima jednake aršine prema svima. 

Prekinuo je Hadžić prije godinu dana utakmicu u Širokom Brijegu zbog slike osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka. Domaći klub je tada kažnjen, a prije derbija na Grbavici svjedočili smo snažnoj kampanji osude HDZ-a i hrvatskih medija jer su se u Mostaru pojavile poruke podrške generalu Atifu Dudakoviću. Displej u Mostaru je razbijen! Vjerovatno, da ne bi slučajno nekada tako prošao u Širokom Brijegu, ili na terenu nekog od klubova koji nose prefiks hrvatski Amir Hadžić je odlučio biti herojem u Sarajevu.

Ipak, trebao je delegat Hadžić znati da se Praljak i Dudaković ne mogu dovesti u istu ravan. Tačno je da se Dudakoviću sudi zbog sumnje da je odgovoran za ratne zločine u zoni 5. korpusa Armije RBiH, ali je ipak nevin sve dok se drugačije ne dokaže. Znači pravno ne postoji znak jednakosti između Praljka i Dudakovića, ali ne postoji ni u vojničkom i ljudskom pogledu. Dokaz za to je i ratna fotografija snimljena na Koranskom mostu kod Tržačkih Raštela, kad se spajaju 5. korpus Armije RBiH i II brigada HV-a, i tom se prigodom rukuju zapovjednici savezničkih jedinica, generali Atif Dudaković i Marijan Mareković. Tada se Dudaković smatrao osloboditeljem hrvatskih teritorija.

Problem je što se ni unutar NS BiH ne može računati na racionalno odlučivanje utemeljeno na pravnim osnovama, pa bi delegatov zapisnik sa derbija u Sarajevu mogao poslužiti za nove podjele iz kojih dolaze kompromisi koji su najskuplji za nevine.

Tako su sudije i delegat na susretu Zrinjski – Mladost propustili priliku prekinuti susret jer je i na stadionu u Mostaru bila slika zločinca Praljka. Kažnjeni su naknadno, koštalo ih je to samo 500 KM i suspenzije od dva mjeseca koja je odrađena kada nije ni bilo utakmica. Izgleda da je Hadžić djelovao samopreventivno tako što je iz samo njemu znanih razloga transparent „Izdrži generale“ pročitao kao nedozvoljeni transparent. Ne sumnjamo da su službena lica u nogometu pod velikim pritiskom zbog raznih transparenata i da im je zbog spleta okolnosti i funkcionisanja organa Nogometnog saveza otežano racionalno rasuđivanje. Nekome su uvijek krivi. 

Profesionalno, Hadžiću će biti važna odluka NS BiH. Ako Željezničar bude kažnjen Hadžićev postupak će biti amnestiran i formalno ispravan. To ne znači da je sud unutar NS BiH ispravan, posebno ima li se u vidu da su već i srpski mediji počeli vršiti pritisak ocjenjujući transparent skandaloznim. Očekivano, jer još bole Dudakovićeve ratne pobjede.

Na Balkanu su stadioni uvijek bili ogledalo društva pa nije ni čudo da se danas koriste i za reviziju prošlosti i izjednačavanje zločinaca i žrtava. Hadžiću je ipak najteže, sam je sebi stavio biljeg koji će ga pratiti, posebno u njegovoj Kladuši gdje Dudakovića ne doživljavaju svi isto.