Otupjela Bakirova desnica i nespremna ljevica, građani i država u nokdaunu

Piše: Ernad Metaj

Tačna je teza predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da se gubi duh BiH i njena suština, ali puno više i brže nego što sam želi priznati pokušavajući umanjiti ličnu i odgovornost vlastite stranke. Njegov rahmetli otac Alija Izetbegović jednom je piscima citirao stihove Silvija Strahimira Kranjčevića. Izvukao je onaj o sirotici, prostitutki... „I djevojčice gole, a ispred sita suca, Ah, imale bi obraz, da nemaju želuca“! To je bio njegov slikoviti odgovor na zamjerke za politiku popuštanja Franji Tuđmanu i njegovom odnosu prema BiH. Ima tu i drugih stihova koje bi trebao pročitati njegov sin, kao ove: „Prošetala se povijest u sramotničkoj halji, i što smo nebu bliži, sve od neba smo - dalji! Na Golgoti je staro prelomilo se drvo, Pokradoše mu čavle - i to je bilo prvo“!

Ali, nije Bakir Alija, kako to prije skoro tačno dvije godine napisao Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva BiH. Da jeste, Bakir bi izbjegavao da ga ne uvijek dobronamjerni predstavnici međunarodne zajednice uvlače u pregovore koji su zasnovani na etnicitetu. Iskustvo njegovog oca koji je to dva puta učinio tokom rata je pokazalo da tada u pravilu BiH gubi. Tako je i danas, što više Bakir Izetbegović direktno pregovara s HDZ-om i SNSD-om sve je manje BiH. Njegova, a time i naša nesreća je veća jer su danas objektivno limitirani kapaciteti građanski orijentisanih stranaka. Njima danas nedostaje snaga i znanje ljudi koji su cijelim tokom rata, a posebno 1993. osujetile bilo kakvu mogućnost stvaranja bošnjačke „fildžan države“ koja se nameće kao realitet svođenjem pregovora o BiH na tri lidera.

Takvi pregovori su rezultirali da političke snage kojima je stalo do BiH, tu naravno računamo i dobar dio SDA u Parlamentu BiH ne mogu u Parlamentu BiH ostvariti sav svoj potencijal. Lijepo je to Izetbegović rekao: „Taj blok stranaka ima 60 posto ruku, ali ostvaruje tek 33 posto utjecaja jer je sav zbijen u neku „bošnjačku kvotu“". Ono što je Izetbegović zaboravio je da je tu kvotu limitirala upravo SDA partnerstvom sa HDZ-om i SNSD-om. Potcjenjujući domaćine koji su mu dali priliku da bude uvodničar, a zatim i sve one koji će ga slušati, Izetbegović bez imalo stida priča o potrebi veće prohodnosti "probosanskih" snaga u Dom naroda. Tamo im upravo nije dala SDA koja je svojim rukama kontrolu Doma naroda potpuno prepustila SNSD-u i HDZ-u.

Možda bi nekog mogla i prevariti Bakirova umiljata retorika o neophodnosti jačanje građanske BiH da nemamo iskustvo s trenutnom participacijom DF-a u vlasti.  Da je Bakir bar malo Alija na pregovore sa SNSD-om i HDZ-om bi išao sa Željkom Komšićem, ili delegacijom DF-a bez obzira što su ovi prešutno pristali biti tek demokratska ikebana nacionalista na vlasti. 

Sreća SDA je u tome da Izetbegović potpuno tačno interpretira djelovanje građanskih stranaka prema SDA kao kontraproduktivno. Nažalost, zbog ličnih interesa i sujeta pojedinaca građanski blok je više puta razbijan i lokaliziran na Sarajevo, Tuzlu i još nekoliko sredina. Takav građanski blok kontraproduktivno koketira sa SDA čime isključivo jača samo njenu pregovaračku poziciju sa SNSD-om i HDZ-om.

Perfidno Izetbegović pod plaštom brige o multietničkoj BiH građanske stranke ipak svrstava u dio bošnjačke politike, a kroz konstituisanje vlasti u Mostaru im praktično zatvori mogućnost bilo kakvog jačanja. Zato je teško vjerovati da Izetbegović priča ono što zaista misli. Njegove jezičke varijacije pojma konstitutivnih naroda bez stvarne želje da neprijateljima BiH pokaže zube  samo su nastavak političke igre za očuvanje vlastite pozicije.

Njegov rahmetli otac bi rekao: „Neodgovorno je zamajavati narod lijepim a nerealnim pričama. Grijeh je gladnom čovjeku pričati o lijepim jelima ako ga nećete nahraniti“.