Hristovi vojnici DF sačuvat će Leposavića, a zbog toga će od velike Srbije ostati samo male gusle

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Boj ne bije Krivokapić Zdravko što je njemu za Srebrenicom stalo, već ga teške muke spopadoše, ambasade za vrat mu stadoše. Pa on zove Leposavić Vladu, muči jađo viđel šta me snađe, a od Vlade ni muka ni traga.

Sakrio se Leposavić Vladimir iza djece što ih Srpska crkva i politika truje, da Turčina smije da se ubije, i da u Srebrenici genocida bilo nije. 

Crna Gora ponovo je zapala pod mitomaniju srpske politike, koja Srbe širom Balkana i dalje drži u pričama kako su srpski kraljevi jeli viljuškama dok je još ta neka Evropa jela rukama, kako su Srbi bili na nebu i da su nebeski narod, kako im na Kosovu nisu satrali komplet vojsku, već su oni vojovali i pobijedili. 

Ko ne uči historiju nastradat će u sadašnjosti i prošlosti. Izgleda da Crnogorci i nisu baš mnogo učili, mada je često ističu. Srpska pravoslavna crkva, beogradska politika potpomognuta sljedbenicima Radovana Kardžića ovladala je Crnom Gorom. 

Novi pokušaj stvaranja "srpskog sveta", u prevodu Velike Srbije s crkvom kao najznačajnijim pokretačem dešava se posljednjih mjeseci. Litije i orgijanje po Crnoj Gori donijelo je novi strah na balkansko poluostrvo. Strah opravdan i vidljiv. 

A onda su s božijom vodicom SPC-a formirali ekspertsku vladu, koja se umjesto ustavu zaklela patrijarhu i njegovim činovnicima. 

Zato nikoga, osim Krivokapića, nije iznenadila izjava Vladimira Leposavića u Skupštini Crne Gore da će priznati genocid u Srebrenici kada se to nedvosmisleno utvrdi. 

Leposavić je ministar pravde, pa kao takav bi morao znati da je genocid u Srebrenici najnedvosmislenije utvrđen presudama najpriznatijeg Međunarodnog krivičnog Tribunala u Hagu. Ali, Leposavić to zna, međutim, mrena i koprena ljudi ideološki modifikovanih da je ispravno ubijati, klati, silovati i protjerivati drugačije mu ne dozvoljava da razmišlja ko čovjek 21. vijeka.

Leposavić je naš suvremenjak, ali je zapeo u dalekoj historiji baš kao i veći broj njegovih sunarodnjaka i u Srbiji i u Crnoj Gori. Kao i ovi u Bosni i Hercegovini. Ni to što je ministar pravde ga u konačnici ne čini pravnikom, jer on je poput Milana Nedića, srpskog zlotvora iz prošlosti, čovjek u izdajničkoj vladi. 

A čudni su ti putevi u historiji srpskog zločinstva. 

Kako god, kriza identiteta i zdravog razuma ponovo je zavladala Crnom Gorom. Nakon izjave Leposavića i prisilnog odgovora Krivokapića, na scenu su ponovo istrčali glavni pijuni srpskog sveštenstva u zemlji đetića. 

Andrija Mandić i Milan Knežević, lideri Demokratskog fronta, prepoznativa su lica klero-fašističke ideologije u Crnoj Gori. Nije neočekivano da su baš oni prvi potrčali u zaštitu Leposavića i poručili da neće podržati njegovu smjenu uz jasnu naznaku da će rušiti Vladu ukoliko se to pokuša. 

Onima koji ne znaju, lako je pojasniti ko je Andrija Mandić, čovjek koji je svojevremeno pozivao sve “Hristove vojnike da se s njim bore protiv tadašnje vlasti DPS”. Ljudska glupost nema mjere ni granice, ko ne vjeruje nek pogleda govore Andrije Mandića. 

A srpski narod očito nema svjetlije budućnosti, jer zahvaljujući Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskoj politici još živi boj na Kosovu. I podržava sve one koji spadaju u otpad čovječanstva. Jer napisati da se “zbog Srebrenice Srbin opet smjenjuje, upamtite genocida bilo nije”, može samo otpad gori od onog koji je taj genocid počinio. A Srbi se izgleda teško snalaze kada treba razlučiti dobro i zlo.

Baš kako to sinoć napisa Boris Dežulović, srpska strana je dizala optužnicu protiv Jove Divjaka, jedinog srpskog generala od 1945. godine koji je bio na pravoj strani. 

Da zaključim, teško će se smjena Leposavića desiti u Skupštini Crne Gore. Previše je u aktuelnom sazivu te Skupštine mitomana koji žive svoj san o prošlosti. Istina, potpomognuti jednim malim Albancem, velikog (po)četničkog srca. Jer znaju mitomani da bi kriza u crnogorskoj vladi s crkvenim pečatom značila nove izbore i odlazak na historijski počinak u brlogu zločina i ljudskog otpada. 

No svaki sljedeći istup na ideologiji klero-fašističke srpske ideologije u Crnoj Gori izazivat će veći bijes i unutar te zemlje i van nje. To će neminovno pojačati dvostruki pritisak i dovesti do belaja iza kojeg se krije konačni obračun crnogorske države s klerikalnom velikosrpskom ideologijom.  

A kada se to desi, od velike Srbije na tlu Crne Gore ostat će samo gusle i guslari, koji će opjevavati novog velikomučenika iz plejade mitomanskih nedonoščadi po imenu Vladimir Leposavić.