Slovenija ipak ne podržava 'non paper' plan Hrvatske da Izborni zakon BiH reformiše po UZP pravilima

Piše: R. Belko

Hrvatski non - paper je nesumnjivo oktroisano rješenje bosanskohercegovačkog izbornog pitanja, za koje hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman non paperom traži ferman Brisela. 

Kaže da je to njegovo nezvanično igranje s Bosnom i Hercegovinom po Briselu dobro prihvaćeno kod ministara vanjskih poslova EU. Pojasnio je i koje su to države podržale nezvanični, ali i nedemokratski novi atak Hrvatske. 

Među njima je i Slovenija, odakle su jučer na upit Patrije pojasnili šta to oni vide kao rješenje i zašto su podržali non-paper. Prije svega napominju da im je Bosna i Hercegovina prijatelj, ekonomski partner i da joj žele pomoći da brže uđe u EU. 

Ali, za razlliku od zvaničnog Zagreba i njihovog šefa diplomatije, slovenačka diplomatija rješenje bosanskohercegovačkog izbornog zakonodavstva vidi znatno drugačije. 

Kada je u pitanju podrška non paperu iz Slovenije to objašnjavaju ovako: “Smatramo da dotiče najurgentnija i uistinu, ključna pitanja koja se tiču trenutne situacije u BiH i njene euroatlantske perspektive”. 

I s tim bismo se i mi složili, jer reforma izbornog zakona i jeste urgentna s obzirom da se nalazi u 14 prioriteta koje nam je odredila Evropska komisija po našoj aplikaciji za članstvo u EU. 

Suštinska i ključna razlika između hrvatskog i slovenačkog pogleda na pitanje izbornog zakonodavstva BiH i kako bi trebalo izgledati u budućnosti ogleda se u jednom - reforma mora postići da izborno zakonodavstvo bude na temeljima demokratskog uređenja. 

A demokratskog uređenja nema u zamislima Dragana Čovića i njegove potpore u zvaničnom Zagrebu, pa samim tim Grlić Radman i ne traži podršku Brisela za takvo uređenje. Hrvatska i Čović traže izbornu entitetsku jedinicu koja će osigurati trajni kontinuitet jedne političke partije i njen ekskluzivitet da učestvuje u vlasti pod plaštom “legitimiteta i legalnosti izbora hrvatskih predstavnika”. 

Za razliku od Hrvatske, Slovenija podržava reformu izbornog zakonodavstva u skladu s evropskim standardima. To su oni standardi koji kažu da primjerice osobe iz Ljubljane, Maribora, Domžala, Krškog i Novog Mesta, imaju podjednako pravo da biraju i budu birane u najviši nivo vlasti. 

Takvi su barem evropski standardi i tako je to u normalnom svijetu. 

“Željeli bi naglasiti da se ne bi trebao poduzeti niti jedan politički korak koji bi otežao sprovedbu Sejdić-Finci i drugih povezanih presuda ECHR-a. Pored toga, preporuke OSCE/ODIHR i Venecijanske komisije u pogledu izbora se moraju poštovati. Uvođenje bilo kakvih promjena mora približiti BiH demokratskim normama", je dogovor Ministarstva vanjskih poslova Slovenije kojim se do srži matira svaka opcija i svaki razgovor da u Bosni i Hercegovini treba uvoditi dodatne etničke izborne jedinice. 

Navedeni odgovor kraj je nadanja Hrvatske da su dobili podršku ministara vanjskih poslova EU da u Bosni i Hercegovini prave tri etnička geta koja će birati poglavice u plemensko vijeće koje se formalno zove Predsjedništvo BiH ili Parlament. Što se Slovenije tiče to je jasno rečeno. 

Jer bilo bi nenormalno očekivati da normalan evropski svijet pruži podršku nenormalnoj hrvatskoj težnji da luđačku košulju Bosne i Hercegovine množi sa tri etničke plemenske jedinice.

Zato bi Hrvatskoj bilo mnogo bolje da vodi brigu o svojoj unutrašnjoj politici i sukobima umjesto lažne brige o BiH. 

Reforma Izbornog zakona po UZP metodama se neće desiti, jer ni EU ni Slovenija to neće podržati. To je postalo poprilično jasno.