Travnički izbori su šamar trojki, ali i budućnosti BiH

Pišpe: Ernad Metaj

Nakon izbora u Travniku može se reći da su jedini stvarni pobjednici Bakir i Sebija Izetbegović. Za njih „najljepša vijest uoči Ramazana“ nahranila je njihov ego iako je za samo nekoliko mjeseci podrška SDA kandidatu u Travniku pala za 30 posto. Ipak, SDA je i s pola snage pobijedila trojku koja još uvijek nikako da shvati kako „sarajevsko koketiranje“ ne pali u ostatku BiH. Ponovljeni izbori za načelnika Travnika objektivno, osim zadovoljstva porodice Izetbegović i lične satisfakcije Kenana Dautovića, su poraz cjelokupnog izbornog i političkog sistema u BiH. Hrvati nisu glasali, većina Bošnjaka nije za izabranog načelnika, ali koga briga, općinsko vijeće je izabrano a vijećnici su sebi povećali i paušale.

Ljudi su se umorili od izbora i praznih obećanja, pokazala je to izlaznost birača od nekih 27 posto. Tri četvrtine Travničana su ostale kod kuće, njih nije briga ko će biti načelnik, svakako je svejedno. Novom načelniku Travnika povjerenje je dao tek svaki sedmi registrovani birač, a imao je samo jednog protukandidata. Prema broju glasova obojica su daleko od polovične podrške građana Travnika. Da je samo prema brojevima izbori u Travniku bi trebali biti nevažeći jer načelnik nema podršku većine Travničana, nema čak ni većine Bošnjaka. Tužno je da u takvoj konstelaciji snaga postoje političari koji su zadovoljni, a jesu, bar prema izjavama, i pobjednici i poraženi.

Izbori u Travniku su šamar trojki, ali i građanima jer su pokazali da se legitimitet vlasti ne crpi iz broja glasača. Ako se nešto ne promijeni "plemensko uređenje" neće više biti samo simbolički pojam. Veziri i hrvatski plemići će imati svoju svitu, a ostalima kako bude.

Pobjednike možemo i shvatiti, ali nejasno je iz čega poraženi crpe zadovoljstvo osvojenim brojem glasova. Uzalud se lider NIP-a Elmedin Konaković trudi prikazati kako je njegov kandidat puno bolje prošao nego na prošlim izborima. U brojkama jeste osvojio oko 2.500 glasova više, ali to je tačno onoliko koliko su imali SDP i SBB koji su povukli svoje kandidate. Možda Konakoviću imponuje činjenica da su se izbori za načelnika Travnika sveli na unutarbošnjačko odmjeravanje snaga u kojem je ostatak trojke objektivno dodatno urušio predstavu o svom multietničkom habitusu. 

Bojkot izbora od strane HDZ-a bio je odlična prilika da se građanske opcije približe hrvatskom biračkom tijelu i pokažu da mogu biti istinski predstavnici svih građana. To se nije desilo, Hrvati su u velikoj većini podržali bojkot izbora na čemu je insistirao HDZ svjestan da u utrci za načelnika nema nikakve šanse. Oni su primijenili bošnjački recept iz Srebrenice, galamili i dizali buku, bez stvarne namjere da se odreknu vlastitih privilegija. Time su sami presudili svom narodu, ali koga je briga za narod posebno kada se u vijeću ima dovoljno ruku.

Travnik je multietnična sredina, više nego Sarajevo, ali su bile i ostale dominantne nacionalne političke opcije. SDP je bio i ostao jedina istinska građanska opcija koja ima kakav takav značaj u ovom gradu. Zato su izbori u Travniku još jedno upozorenje SDP-u da dobro analizira šta dobija a šta gubi s trojkom. Travnik je samo još jednom pokazao da je NIP-u isključivo važan obračun sa SDA i da Naša stranka objektivno osim Sarajeva ne gradi kvalitetnu infrastrukturu u ostatku BiH.