Domaći izdajnici brane Janšu kojem ne vjeruju ni slovenski novinari

Piše: Ernad Metaj

U dobre namjere Janeza Janše prema BiH i Balkanu ne vjeruju novinari iz njegove zemlje, ali mu zato vjeruje dio političara iz BiH. Ako je suditi prema izjavama iz Naše stranke i SBB-a, ali i tišini onih koji galame po Sarajevu mogli bi pogrešno zaključiti da je degutantno braniti BiH i upirati prstom u one koji nemaju dobre namjere prema ovoj državi. Nažalost njih je puno, u BiH, ali i oko nje. Lako je, čak i popularno napasti Željka Komšića, Šefika Džaferovića ili Bakira Izetbegovića, za to uvjeren sam postoji mnoštvo opravdanih razloga, ali je pogrešno to činiti po svaku cijenu, posebno kada je u pitanju budućnost države. 

Budimo iskreni, Janez Janša je desničar, a oni ne misle ništa dobro Evropskoj uniji, njihov mentalni sklop nije baždaren na multietničnost i toleranciju prema drugima i drugačijima. Takvi ljudi ne razumiju biće BiH i zato im ne bi bila strana ideja o njenoj konačnoj podjeli. Čudno je da dežurni kritičari svega u BiH nisu primijetili da je dopisnik slovenskog „Dela“ prvo dobio potvrdu o Janšinom „non paperu“ predsjedniku Evropskog vijeća koja je kasnije povučena.

Iz EU su rekli da ne mogu potvrditi postojanje pisma u kojem se inicira mogućnost podjele BiH, ali ga nisu kategorično negirali. Budimo pošteni, svako je dopustio sebi da piše o BiH i da uređuje odnose unutar nje. Iz kritika upućenih Komšiću ispada da je sporno samo kada to radi član Predsjedništva BiH, i to kada jasno, bez kalkulacija kritikuje dvostruke igre pojedinih predstavnika međunarodne zajednice. Možda je ponosno dizanje glave bosanskog čovjeka ovdje i pravilo probleme jer je tvrdoglavost na svim stranama, ali je sigurno da se samo njenim zavlačenjem u stražnjicu stranih diplomata ova zemlja nikada nije odbranila, niti će. 

Brzo zaboravljamo da smo im vjerovali 1992, da su im Srebreničani vjerovali 1995. godine. Naše rane njih nisu boljele, suze bosanskih majki njih nisu doticale. Oni su nam na kraju skrojili neefikasnu državu jer dok je ovdje problema oni će i dalje dobro zarađivati. 

Sve dok živi priča o stvaranju „srpskog svijeta“, ili „velike Albanije“ BiH mora biti oprezna u procjeni ko joj je prijatelj. Zato je nečasno i licemjerno predsjednika Slovenije Boruta Pahora trpati u isti koš s premijerom te zemlje Janezom Janšom. Za Pahora znamo šta misli o BiH, ali ne znamo mogu li njegovi dobronamjerni stavovi uticati na politiku premijera Slovenije.

Brzina i silina reakcije na odbranu BiH od strane onih kojima je to posao podsjetila me na priču člana ratnog Predsjedništva BiH Stjepana Kljujića o djelovanju KOS-a na ovim prostorima i tvrdnju da je osnivanje Naše stranke projektovano preko Drine. Vjerujem da povezivanje SBB-a sa KOS-om javnosti ne treba posebno elaborirati.

Ako sam i mislio da su Komšić i Džaferović pogriješili jer su nam prešutali pitanje predsjednika Slovenije o mogućem mirnom razlazu u BiH sada više nisam siguran. Pahorovo pitanje prešutio je i član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorad Dodik koji obično jedva čeka razlog da zapaljivom retorikom dolijeva ulje na vatru. Možda su se ipak sva trojica tada ponijeli diplomatski uvažavajući gosta koji sigurno nema loše namjere prema BiH.

Igrom slučaja danas je potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović pozvao Željka Komšića i Bakira Izetbegovića da dođu u Banjaluku jer se i tako brani BiH. U pravu je Mijatović, to je ono što nedostaje političarima iz Sarajeva ako iskreno žele pokazati da žele cjelovitu BiH. Problem je što u Banjaluci nema ni njihovih kritičara, kao što ih nema ni na prostoru koji je privatiziran udruženim zločinačkim poduhvatom. Njima je očigledno samo stalo da „oslobode“ Sarajevo! Ako zaista postoji Janšino pismo u kojem je opcija i podjela BiH onda su opravdane sumnje da se iza „oslobođenja“ Sarajeva može skrivati plan o rušenju BiH. Kroz vijekove u Bosni barem nije nedostajalo onih koji su bili na usluzi njenim okupatorima.