Ćamil Duraković: Srebreničani žive s negatorima genocida, Bošnjaci su uzeli samo što im pripada

(Patria) - Bošnjaci u Srebrenici su od jučer zvanično postali dio vlasti u tom gradu. Reakcije su različite, od pohvala jer su dobili što im pripada, preko osuda zbog koalicije s negatorima genocida i isticanja samo Bakira Izetbegovića kao lidera koji može i hoće pomagati Srebrenicu, do žala jer se čini da se bez bojkota izbora moglo više. Novoizabrani predsjednik Skupštine Opštine Ćamil Duraković koji je tvrdio da neće preuzeti mandat  kaže da je iza njih jedan dan pun tenzija u kojem su opet o Srebrenici najviše pričali oni koji tamo ne žive i koji se ne moraju nositi sa svakodnevnim problemima s kojim se Bošnjaci susreću. Prema njegovim riječima loše je da se iz Sarajeva opet razbija jedinstvo u Srebrenici.

-    Boli me kada nam se spočitava da sarađujemo s negatorima genocida, pa mi s njima živimo i to je realnost. Nismo mi jučer ništa uzeli, mi smo samo dobili ono što Bošnjacima pripada. Život mora da ide dalje, mi znamo koliko smo se borili kako bi Bošnjaci bili faktor u Srebrenici, a sada  nam iz Sarajeva popuju oni koji kao politički faktor u Srebrenici nemaju nikakav legitimitet, za Patriju je istakao Duraković.

Konkretno kritika se najviše odnosi na Našu stranku koja jučer osudila ulazak Bošnjaka u vlast sa SNSD-om. Ipak, Duraković priznaje da je sporna privatizacija koalicionog sporazuma jer se njim u prvi plan ističu SNSD i SDA.

-    Ja nisam pisao sporazum. Pitajte SBB, SBiH i DF zašto su pristali da se SDA i Bakir Izetbegović istaknu u tom sporazumu. Ja nisam član SDA, nije ni moja supruga. Ja sam lično tražio da tamo bude ime i Željka Komšića jer je član Predsjedništva BiH i lider stranke koja ima zastupnika u Srebrenici. Navodno SNSD je insistirao na tome jer su sa srpske strane samo oni potpisnici sporazuma, kaže Duraković.

U praksi SNSD je ipak ostavio prostor za saradnju s ostalim srpskim partijama, što u suštini znači da se bez obzira na sporazum odluke mogu donositi i bez Bošnjaka.

-    Hoće li se i u kojoj mjeri poštovati sporazum ja to ne znam, to tek treba da vidimo. Ako ćemo biti objektivni vidjeli ste da su srpske partije nakon našeg bojkota krenule u konstituisanje vlasti, ostavljajući upražnjena mjesta koja po zakonu pripadaju Bošnjacima. Tako se stvarala atmosfera da smo mi kočničari svih procesa i teret krivice za nefunkcionisanje općine bi se prebacio na nas. Trebate doći, obići sa mnom ljude koji ovdje žive da čujete šta misle o Ćamilu koji je ipak dobio 1.000 glasova, ali i o tome šta je naš posao kao njihovih predstavnika, rekao nam je Duraković.

Iz ove perspektive Duraković kaže da bi se mogao složiti da je bojkot izbora bio pogrešna odluka jer su Bošnjaci mogli imati 10 zastupnika u skupštini Srebrenice. Ponovio je da su iza svega bile iskrene namjere i da nisu očekivali da će CIK i pravosudne institucije ignorisati nepravdu koja se realizovala kroz izborni inženjering.

-    Mogli smo imati deset, ali nemamo. Pitanje je da li bi to bilo šta promijenilo, jer sve dok srpske stranke imaju jednog zastupnika u Skupštini više, mogu nas preglasati, rekao je Duraković.

Na zamjerke da su u raspodjeli funkcija u Srebrenici opet uglavnom ista lica Duraković se pokušao pravdati pričom da na birou nema puno Bošnjaka koji bi mogli obnašati neke od odgovornih funkcija. Na našu konstataciju da je umjesto „vječnog“ Hamdije Fejzića na mjesto zamjenika načelnika mogao neko mlađi vratili smo do utjecaja SDA.

-    Mogao je Grujičić postaviti koga je htio. U opciji je bio Bego Bektić i dobro je što nije on, a Hamdiju je predložila SDA. Čovjek je osvojio mandat i njegovim izlaskom u Skupštinu će ući mladić iz SBiH,  rekao je Duraković.

Bio je to neuspješan pokušaj pravdanja SDA koja je očigledno upravljala svim procesima, jer taj mladić bi da nije bilo bojkota izbora bio član Skupštine voljom građana. Ovako predstavnike u Skupštini Srebrenice samo nisu birali oni koji tamo žive, a njihova volja je pokazala da bi rezultati bili malo drugačiji da nije bilo bojkota.

-    Treba ljude u Srebrenici pitati zašto su nas onda poslušali. Njih 98 posto nije izašlo na ponovljene izbore. Svi smo vjerovali da možemo dokazati novu nepravdu prema Bošnjacima, ali smo pogriješili. Čudno je da Ustavni sud BiH nije našu apelaciju razmatrao prije ponovljenih izbora i da nam nakon njih tvrdi kako niko nije spriječio brojanje pristiglih glasova iz inostranstva, a mi smo se žalili na oduzimanje mogućnosti velikom broju naših ljudi da uopšte glasaju kroz zakašnjelo slanje pošte iz CIK-a, kaže Duraković.

Uz sve što mu se može zamjeriti kao i drugima koji su vodili procese u Srebrenici činjenica je da se Duraković ne krije od javnosti. Javno je pohvalio inicijativu „trojke“ u Sarajevu, posebno SDP-a na čiju inicijativu bi trebao biti usvojen zakon o pomoći Srebrenici. Za Durakovića je važno da izabrani odbornici u Skupštini budu jedinstveni, iako i sam priznaje da se to jedinstvo ljuljalo tokom cijelog postizbornog procesa. Niti su svi bili za bojkot izbora, niti su svi bili spremni odustati od mandata koje su osvojili.