Prelazak katolika na islam i ratni folklor (ni)su domet probosanske diplomatije

Piše: Ernad Metaj

Ne ulazeći u iskrenost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prema BiH koja je u politici uvijek pod znakom pitanja moram se s njim složiti da izabrani zvaničnici u BiH trebaju prestati kukati i početi raditi. Galama koja se podigla oko mogućih planova za podjelu BiH potpuno je ogolila diplomatsku jalovost većine izabranih zvaničnika u BiH. 

Ovdje nas isključivo interesuju oni koji sebe smatraju probosanski orijentisanim. Prije Senada Hadžifejzovića razgovor s predsjednikom Srbije trebali su inicirati članovi Predsjedništva BiH, bez obzira slagao se s tim lider SNSD-a Milorad Dodik. Ovako bitka za BiH osim zvaničnog djelovanja člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, svela se na aktivnosti ministrice vanjske politike Bisere Turković koje teško mogu dobaciti dalje od sakupljanja hurmi po arapskom svijetu.

Potpuno je jasno da je Komšić svojim „non paperom“ uzdrmao javnost, ali i licemjerne predstavnike međunarodne zajednice što je dobro. Međutim za odbranu interesa BiH potrebno je puno više od jednog papira i lupanja šakom od sto. Volio bih da griješim, ali stječe se dojam da današnji političari u smislu međunarodnog kredibiliteta nisu ni sjena Harisa Silajdžića iz ratnog perioda. Već duže vrijeme probosanski političari nisu imali susret ni sa jednim ozbiljnijim svjetskim liderom ili političarem kako bi lobirali za interese BiH.

Kroz inertnost probosanskih snaga u državnim institucijama otvoren je prostor da Bosnom i Hercegovinom uglavnom paradiraju politike koje su okrenute jačanju ruskog utjecaja na Balkanu. Autoritet institucija sveo se na nivo kafane i mahale gdje isključivo važi argument snažnijeg i glasnijeg. Ne pomaže u tome ni činjenica da umjesto Šefika Džaferovića evropskim zvaničnicima piše Bakir Izetbegović kojeg je Vučić sinoć ispravno postavio na mjesto koje mu pripada, a to je predsjednik stranke, koja budimo objektivni odavno nije ono za što se predstavlja. Nacionalni interes u SDA je odavno pretvoren u interes nacionalista.

Kapacitet institucija BiH trenutno najviše koriste oni koji Bosni i Hercegovini u kojoj bi svi građani bili ravnopravni oni koji tu ideju ne podržavaju. Voljom prvenstveno SDA, ali i orijentacijom građanskih stranaka isključivo na područja gdje su Bošnjaci većina BiH i na svom terenu u fudbalskom žargonu igra na gostujućem terenu.

Ratnički folklor pred Slovenskom ambasadom u BiH i priče o katolicima koji prelaze na islam su korisne za zabavu neukog svijeta, ali su jednako destruktivne po BiH kao i insistiranje na „mirnom razlazu“. Vrijeme je da oni koji iskreno vole BiH konačno to pokažu i djelima. Za početak bilo bi dobro poslušati potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića koji vjeruje da veće prisustvo sarajevskih političara u Banja Luci može biti korak ka podizanju povjerenja. Sa političarima koji ne vide dalje od stranke i rodbine, ali i trećine teritorije BiH nema šanse.