Jesu li paralelni odnosi ugrozili sami sebe: Nužna promjena sitna, a bitna

Piše: Muharem Cero

Dejtonsko pravo uspostave paralelnih i specijalnih odnosa entiteta sa susjednim državama je na dva načina ograničeno Aneksom 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sadržina ovih odnosa ne može biti etnički diskriminirajuća i ne može ugrožavati teritorijalni suverenitet i integritet države BiH.

Sam Ustav nije stvorio i obavezu susjednih zemalja na uspostavu specijalnih veza sa poddržavnim aranžmanima.

Susjedne zemlje Hrvatska, Srbija-ranija SRJ su duhom i slovom Dejtona imale obavezu prihvaćanjem ovog ustavnog aranžmana ojačavati funkcionalnost, teritorijalnu cjelovitost i ničim ugroziti suverenitet države BiH.

Nažalost, namjerom ili krivim iščitavanjem ovog prava Srbija i entitet RS su počeli djelovati na način što su ovu ustavnu mogućnost pretvorili u kompenzaciju za nerealizirane ratne ciljeve. Upravo to djelovanje je u javnom i političkom prostoru BiH i njenih institucija bilo zgodan povod za dokazivanje  bh. nefunkcionalnosti i posljedičnog djelovanja Republike Srpske u prijetnjama secesijom ili kako bi ovih dana reklo 'mirnim razdruživanjem'.

Kondenzirano zgusnuto bosansko vrijeme određeno prije svega odgonetanjem karaktera bosanskog rata determiniranog primicanjem izricanja zadnje haške presude u predmetu Stanišić-Simatović, ubrzava neke druge alternativne projekte istih aktera.

Haške presude u postupku određivanja karaktera u rata protiv Bosne poništavaju ustavno neutralnu kategoriju iz preambule 'nesretni sukob u regiji' i neupitno potvrđuju jedinu istinu, a ta je dvostruka agresija susjeda Srbije i Hrvatske ma međunarodno priznatu BiH s namjerom pripajanja većih dijelova njene teritorije prethodno etnički očišćenih od drugačijih-neželjenih na projektovanim teritorijama.

Današnje izjave Vučića i Dodika u Banja Luci potvrđuju da su iste namjere i ciljevi, ali inoviranim rješenjima. Ponovo je u igri bosanski grunt i njena teritorija. Ovoga puta to se radi upravo preko Sporazuma o paralelnim i specijalnim odnosima, na novo se lukavim potezima izigrava Dejtonska sadržina i ograničenja paralelnih specijalnih odnosa na način što se zanemaruju zakoni koji regulišu ovu materiju (Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom), presude ustavnog suda BiH (U1/11, presuda o poljoprivrednom zemljištu, i one koje su u postupku odlučivanja pred Ustavnim sudom BiH..apelacija za Hidroelektrane na Drini i apelacija na Zakon o šumskom zemljištu RS). Nije moguće pretpostaviti da Vučić, Brnabić i prisutni ministri u radu Savjeta za provođenja sporazuma o provođenju paralelnih odnosa  nisu upoznati i sa sadržinom presuda Ustavnog suda i sa zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom, kao i činjenicom da su Aerodrom Trebinje i izgradnja Hidroelektrane na Drini na direktan i posredan način upravo predmetom ustavnog odlučivanja Ustavnog suda BiH.

Onaj koji dozvoljava da bude eventualno obmanut nije ništa drugo nego saučesnik u obmani. Eto tako treba prepoznati lukavu igru u banjalučkoj posjeti.

Kako Vučić više uvažava Zaključke NSRS nego Ustav i odluke Ustavnog suda BiH valja ustvrditi daje neka čudna žurba. Haško utvrđivanjem karaktera rata protiv BIH bi svakako učinilo propitujućim ne samo zloupotrebu prava paralelnih specijalnih odnosa entiteta sa susjedima, nego čak i njihovu održivost.

Nekako čudno u primisao mi dolazi Blinkenovo pismo u kojem nagovještava nužnost ograničenih ustavnih promjena u BiH.