VAŠE PRIČE Armin Đono - mladić koji priča nadom o životnoj oluji koja još nije prošla

SARAJEVO, (Patria) - Priča Armina Đone skup je nesretnih, teških i bolnih dana i mjeseci, kada se borio sa različitim izazovima, a istovremeno i priča koja nosi poruku nade i pokazuje koliko čovjek kao pojedinac može biti uporan na životnom putu koji često vodi kroz stranputice.  

Priča Armina Đone u integralnom obliku kako ju je dostavio redakciji Patije u nastavku:

"Ja sam rođen kao normalna beba 11.08.1996. godine u Sarajevu. Trinaest mjeseci nakon mog rođenja, u novembru 1997., odveden sam na Kliniku za pedijatriju KCUS-a na kontrolni pregled kod prof.dr. Senke Mesihović-Dinarević. Ona je bila ta koja mi je otkrila manu na srcu i utvrdila da hitno moram na operaciju srca u Italiju zato što u to vrijeme na KCUS-u nije bilo pogodnih sredstava za rad. Prof.dr. Mesihović- Dinarević je meni i mojoj majci omogućila odlazak u Italiju u roku od 48h kako bih tamo bio operisan.

Kada sam operisao srce imao sam samo 13 mjeseci, ali nažalost poslije same operacije srca sam doživio moždani udar usljed čega mi je desna strana ostala nepokretna i zbog toga nisam mogao da hodam i pričam. Kad sam došao iz Italije, moja porodica se javila prof.dr. Dinarević na kontrolni pregled i ona je tada stupila u kontakt sa tadašnjim šefom Klinike za ortopediju i traumatologiju prof.dr. Ismetom Gavrankapetanovićem na KCUS-u. Prof.dr. Mesihović-Dinarević je sa ambulantnim kolima mene i majku prebacila do Klinike za ortopediju na pregled za dalje liječenje. Prof.dr. Gavrankapetanovic i prof.dr. Mesihović-Dinarević su došli do konačnog rješenja za moje stanje, a to su fizikalne terapije koje bi se izvodile na Klinici za pedijatriju.

Poslije toga sam poslan i u Fojnicu da tamo odradim jedan dio fizikalne terapije nakon čega sam opet obavio pregled sa doktorima i nastavio liječenje na Klinikama Pedijatriji, Ortopediji i Traumatologiji u okviru KCUS-a. Ja sam bio nepokretan do šeste godine svog života, a u školu sam se upisao sa sedam godina. Nekoliko godina nakon što sam krenuo u školu, u sedmom razredu je otkriveno da mi se kičma iskrivila za 98 cm i da je malo falilo da opet ostanem nepokretan i budem u invalidskim kolicima. 26.09.2009. mi je prvi put operisana kičma. Tad su doktori prof.dr. Ismet  Gavrankapetovic i prof.dr. Mirza Bišćević i doktori iz Turske hitno operisali kičmu i u nju ugradili pedeset šest šarafa, dvije poluge i aparat za razvoj kičme. Druga operacija kičme se desila 2013. godine.

Tad je prof.dr. Bišćević ugradio još četiri šarafa u kičmu zbog mog rasta. U junu 2014. godine na mojoj kičmi se pojavila guta koja mi je izazivala jaku bol zbog koje nisam mogao da spavam, niti da sjedim normalno. Zbog toga sam kontaktirao prof.dr. Bišćevića u kasnim večernjim satima, a on je mene i moje roditelje odmah poslao na CUM. Doktor nas je tamo odmah primio i pogledao kičmu. Urađen je prvo RTG kičme koji je odmah pokazao da nešto nije uredu, pa je zatim urađen i utrazvuk kičme koji je pokazao da je to bio gnoj.

Prof.dr. Bišćević nam je nakon toga rekao da ujutro dođemo na Kliniku za ortopediju i traumatologiju KCUS-a da mi pod lokalnom anestezijom otvori kičmu i očisti gnoj bez operacije. Čišćenje je trajalo čitavih mjesec dana. a svaki sam dan dolazio na Kliniku i odlazio kući uz pratnju majke. Nakon toga, po odlasku kući, odspavao sam poslije zahvata, a probudio se sa temperaturom od 42 stepena. Nisam se osjećao dobro, pa sam zbog toga uz pomoć porodice brzo odvezen do Klinike za ortopediju. Tamo mi je doktor bez ičega otvorio kičmu i rekao da u roku od 24 sata hitno moramo uraditi operaciju kičme. Tu je veliku ulogu igrao prof.dr. Gavrankapetanović koji je rekao da ujutro odmah prvi idem u salu i da će je izvesti jako dobar tim. Ta operacija se desila 15.08.2014 godine i gnoj je uspješno očišćen. Moj oporavak od te operacije je na Klinici dobro počeo, a nakon par dana sam uspio stati na noge uz pomoć medicinskih sestara i studenata sa tog odjela.

Međutim, poslije jednog takvog ustajanja mi je pozlilo, a sestre su ustanovile da mi je pritisak tada iznosio čak 220/180. Iako je osoblje sporije reagovalo, imao sam sreću da se ubrzo pojavio i sam prof.dr.Gavrankapetanović koji se ponašao kao odgovoran doktor i odgovoran šef klinike. On je pozvao osoblje na hitan sastanak u vezi sa mojim stanjem. Nakon toga mi je odmah urađen RTG kičme i pluća gdje je otkriveno da se gnoj pojavio i na plućima. Prof.dr.Gavrankapetanović je odmah kontaktirao JIIT za premještaj pacijenta, pa mi je tamo urađen zahvat u vidu čišćenja gnoja s pluća pod lokalnom anestezijom. Nakon obavljenog zahvata mi je stavljen dren u pluća da bi se ostatak bakterije čistio. U intenzivnoj njezi JIIT-a sam proveo sedam dana uz najveću njegu. Zbog svega toga sam naročito zahvalan prof.dr. Gavrankapetanoviću, prof.dr. Biščeviću, prof.dr. Mesihović-Dinarević, prim.dr. Adnanu Dizdaru, dr. Kenani Aganović i svom medicinskom osoblju Klinike za ortopediju i traumatologiju i JIIT-a. Nakon svega toga, dolazi i 2019. godina u kojoj sam se dalje bavio zahvatima u svrhu mog još boljeg zdravstvenog stanja. 20.10.2019 godine. je uspješno obavljen operativni zahvat moje desne ruke.

Tim sa Ortopedije i Traumatologije, te sa Klinike za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju KCUS-a, činili su dr. Faruk Lazović, dr. Edin Kulenović, dr. Selma Arslanagić i dr. Malik Jakirlić. Oni su prihvatili izazov i uložili su velike napore da učine sve što je u njihovim rukama kako bi povećali funkcionalnost moje ruke. Ovim putem upućujem posebnu zahvalnost pomenutim ljekarima i hirurzima, kao i cjelokupnom medicinskom osoblju, koje se izuzetno i profesionalno brinulo o meni. Također želim istaći da su prof. dr.Gavrankapetanović i prof. dr. Mesihović-Dinarević konstanto bili u kontaktu sa mnom i pratili moj postoperativni oporavak. 

Konačno dolazimo i do 2021. godine. Dana 04.01.2021. godine sam primljen na Kliniku za ortopediju i traumatologiju KCUS-a, shodno dogovoru za operativni zahvat na desnoj šaci radi vađenja ploče i nekoliko šarafa. Na ruci je ranije rađena artoteza desne šake 2019. godine na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu kliniku i Klinici za ortopediju i traumatologiju KCUS-a. Dana 07.01.2021 godine je urađen operativni zahvat od strane dr. Edina Kulenovića zajedno sa njegovim asistentima, nakon čega sam bio pušten na kućno liječenje do vađenja konaca. Kontrolni pregled je izvršen dana 21.01.2021 godine od strane ortopeda KCUS-a, a dalje mi je određen i fizikalni tretman.

Te fizikalne terapije su počele 25.01.2021. a trajale sve do 09.03.2021. godine na Klinici za fizijatriju i rehabilitaciju KCUS-a. Nakon zavšenih fizikalnih terapija upućen sam na banjsko liječenje radi nastavka fizikalnog tretmana. Banjsko liječenje je vršeno od 08.04.2021. u zdrastvenoj ustanovi Lječilište"Banja Terme Ilidža" u trajanju od 14 dana. Terapija je kao takva bila uspješna za bolje funkcionisanje lakta. Uz dogovor sa doktorima na banjskom liječenju i doktorima na KCUS-u bit će mi utvrđen nastavak terapije nakon male pauze od nje.

Moja zahvalnost ide doktorima:

                         2019-2021
-Faruku Lazoviću, Edinu Kulenoviću (ortopedima)
-Maliku Jekirliću , Selmi Arslanagić (plastični hirurzi)
-Medicinskom osoblju Klinike za ortopediju i tramatologiju i Klinike za plastičnu hirurgiju
-Fizioterapetkinji Snježani Bubiji i ostalom osoblju Klinike za fizijatriju i rehabilitaciju
-Zdrastvenoj ustanovi Lječilište "Banje Terme Ilidža", naročito doktorici
i fizijatrima kojima zahvaljujem za bolje funkcionisanje lakta

                      1997-2021
Posebna zahvalnost ide mojim ljekarima koji su od početka bili uz mene, a to su prof.dr. Ismet Gavrankapetanović, prof.dr. Senka Mesihović Dinarević i prof.dr. Mirza Bišćević.