Drug Hercegovac bi da bude konstitutivan, Janšin model za BiH po uzoru na Sloveniju 90-tih

Piše: Ernad Metaj 

Moj drug Hercegovac koji nikako da se snađe u lutanju Bosnom u kojoj kao čovjek nikada nije postao konstitutivan naljutio se na slovenskog premijera Janeza Janšu. Nije ga iznenadila priča da je Janša u Brisel poslao „non paper“ ali je kaže od Janše očekivao principijelnost koja bi njemu bar na kratko osigurala da bude konstitutivan u svoj državi. 

Sjeća se moj drug Hercegovac koji je natprosječno informisan i načitan kako su u Sloveniji 90 - tih oduzimali državljanstvo svima koji nisu bili Slovenci. Pomislio je moj drug kako bi bilo dobro da je Janša predložio da se u BiH oduzme državljanstvo svima koji nisu Bosanci i Hercegovci. Za mog druga bio bi to najbolji mirni razlaz, jer bi u BiH ostali samo oni koji je istinski vole. A budimo iskreni, moj drug je i pomalo zločest, pa mu vragolasto zasijaju oči jer bi kaže volio vidjeti koliko je zaista važno biti Bošnjak. Namjerno to potcrtava jer je duboko obijeđen da je to samo ojačalo srpski i hrvatski radikalizam. 

Zna moj drug, da bi oduzimanje državljanstva svima koji se ne žele izjasniti kao Bosanci i Hercegovci bilo kršenje ljudskih prava, ali navikne se čovjek nekako da se to na Balkanu skoro pa podrazumijeva. Slovenski ekstremizam je pravno osuđen, baš kao što je i važeći princip konstitutivnost u BiH diskriminisao svakog čovjeka koji svoju državu vidi dalje od plemenskog uređenja baziranog na tri tora. 

Opet su mog druga žignule ratne rane. Vrijeme jeste promjenjivo, ali to žiganje koje osjeća je posljedica konstantnosti. Na Balkanu, bar za sada, jedino se ne mijenja okorjela svijest koja je plodno tlo samo za ekstremiste i kriminalce. Oni još uvijek sisaju krv dobrih ljudi koji nikako da shvate kako ujed vampira ne donosi vječni život.

Bio je dugo vic o tome kako se zove Jugoslavija nakon Tita – Titanik. Na žalost taj veliki brod nije kao u filmu odmah potonuo. Njegove krhotine još uvijek tonu, brže, ili sporije, pa je i agonija onih koji na vrijeme nisu iskočili strašnija. Slovenija se barem formalno davno istrgla iz balkanskog blata i postala dio evropske porodice, ali njome i dalje defiliraju ideologije koje čine sve da usvojeno dijete ne poprimi ništa od manira nove porodice.

Zna moj drug Janez Janša je samo još jedan od balkanskih likova koji su svoj politički kredibilitet crpili iz boravka u zatvoru. To je još jedan iz plejade političara koji je bio radikalni komunista kada je to osiguravalo imati vlast nad drugima, da bi se u želji da i dalje zadrži vlast transformisao u nacionalistu, moj drug misli čak i fašistu.

Ponovo su protesti u Ljubljani, veliki broj Slovenaca vladu Janeza Janše smatra okupatorskom. Pod plaštom pandemije, kao i njegov miljenik Viktor Orban u Mađarskoj Janša je sve uradio da ograniči slobodu ljudima. Za njegov način vladanja odgovara mu i migrantska kriza, a prema riječima predsjednice Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenija Jasminke Dedić za njega su Bošnjaci skoro isto što i migranti. U najboljem slučaju, ništa više nego jeftina radna snaga. 

To nas kaže moj drug Hercegovac vraća u devedesete iz kojih se Janša očigledno nije pomakao. Ništa bolje ne misli Janša Srbima i Hrvatima. Nisu bili pošteđeni oduzimanja državljanstva. Njegov „non paper“ samo prividno im ide naruku, od „velike Srbije“ i „velike Hrvatske“ vjerovatno postoji jedino velika šansa da Janša opet trguje oružjem. Mogao bi Janša tada u BiH prodati helikopter koji je devedesetih zadržao u Sloveniji.

Za mog druga Hercegovca „non paper“ kada je riječ o Sloveniji ima i simboličko značenje. Toliko je Janšina vlada uneredila da im je čak nestalo papira. A papir se dobiva iz drveta, njega u BiH ne fali, pa se moj drug sjetio one anegdote o dijalogu Slovenca i Muje. Slovenac je smatrao da je Bosanac nastao tako što je medvjed općio s bukvom. E sad bi kaže Hercegovac Janšu trebalo pitati zna li kako je on nastao... Zaslužio je.