Predstavnički dom Parlamenta BiH ima ključnu ulogu u rješavanju bosanskohercegovačke krize

Piše: Dr. sc. Enver Išerić

Bosna i Hercegovina je po Ustavu iz 1995. godine definirana kao demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. 

Članom I Ustava propisano je „Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama.“

Dodamo li tome odredbu iz člana II Ustava Bosne i Hercegovine kojom je propisano „Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.“, mogli bismo zaključiti da je Ustav osigurao zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava što je pretpostavka za definiranje jedne države kao demokratske i pravne države.

Međutim, svjedoci smo da to de facto, odnosno u praksi nije tako.

Negiranje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine je prisutno na političkoj sceni i to od nosilaca najviših državnih funkcija, a kršenje osnovnih ljudskih prava je masovno, uključujući izborna prava (Sejdić-Finci), kao i prava na imovinu (primjer nane Fate Orlović). Nije zabilježeno u historiji države i prava da njen šef negira njeno postojanje, priziva njen nestanak i kontinuirano radi na slabljenju njenih institucija, a da sve to prolazi nekažnjeno i bez ikakvih posljedica.

Ustvari, cilj zagovornika te politike, koja je pogubna za državu i sve njene građane, jeste dovesti Bosnu i Hercegovinu do tačke u kojoj bi je mogli definirati kao „propalu državu“, a što je termin kojim se opisuje suverena država koja nije u stanju da obavlja svoje osnovne funkcije i održava suverenu vlast nad svojom teritorijom. Postoji više simptoma propale države, a najznačajniji su neefikasna vlast, nedostatak kvalitetnih javnih usluga i rasprostranjena korupcija i kriminal. Odgovornost za ovakvo stanje snosi i međunarodna zajednica koja ima značajnu ulogu u implementaciji civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali prvenstveno su za ovakvo stanje odgovorne institucije Bosne i Hercegovine. 

Članom 156. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisano je „Ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.”, a članom 157. istoga zakona je propisano “Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile pokuša da otcijepi dio teritorije Bosne i Hercegovine ili da dio njene teritorije pripoji drugoj državi, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.” 

Ovakva formulacija krivičnog djela ugrožavanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine je, siguran sam, jedan od razloga zbog kojih član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, koji ima vodeću ulogu u rušenju ustavnog poretka, zagovara “mirni razlaz”, odnosno podjelu Bosne i Hercegovine, nastojeći izbjegavati prijetnju silom, a kako bi izbjegao krivično gonjenje za krivično djelo iz člana 156. i 157. Krivičnog zakona. 

Ipak, potrebno je istaći da radnje koje poduzima Milorad Dodik, prijeteći secesijom, odnosno odvajanjem Republike Srpske i zagovarajući dogovor među narodima i entitetima o podjeli države, te u tu svrhu predlaže i formiranje komisije Republike Srpske za vođenje pregovora, predstavljaju krivično djelo iz člana 145a kojim je propisano: “(1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.“ 

Samo laici mogu imati dilemu da djelovanje Milorada Dodika predstavlja opisano krivično djelo iz člana 145a. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, te je potpuno neshvatljiva šutnja i pasivnost Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koje je nadležno i odgovorno za gonjenje počinilaca krivičnih djela. Ustav Bosne i Hercegovine također propisuje jurisdikciju i obavezu Ustavnog suda da podržava Ustav Bosne i Hercegovine, te „da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:......“ 

Imajući u vidu činjenicu da Milorad Dodik u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništava Bosne i  Hercegovine kontinuirano opstruira njegov rad, a efikasan rad Predsjedništva je od ključne važnosti za efikasan rad i drugih institucija BiH, onda bi takvo stanje mogli definirati kao spor između institucija Bosne i Hercegovine, što bi bio razlog za pokretanje postupka rješavanja tog spora pred Ustavnim sudom BiH.

Posebno imajući u vidu svečanu izjavu iz člana 4. Poslovnika o radu Predsjedništva BiH, koja glasi: “Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cijelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana», otklanjamo svaku dilemu da bi Ustavni sud, na osnovu pokrenutog spora, ali i na vlastitu inicijativu, morao riješiti ovo pitanje na način zabrane obavljanja javne funkcije licima koje krše Ustav Bosne i Hercegovine, a koji je Ustavni sud dužan podržavati i koja krše Poslovnik o radu Predsjedništva BiH, koji je dio pravnog sistema BiH.

Ustavni sud je dužan osigurati vladavinu prava, a vladavina prava u pravnom smislu,  podrazumijeva strogo pridržavanje ustava i zakona od strane svih državnih tijela i pojedinaca, bez razlike da li se radi o običnim građanima ili o pojedincima koji obavljaju određene državne dužnosti. Ustavni sud je čuvar ustava i ustavnosti i nepostojanje precizne ustavne odredbe kojom se propisuju konkretne sankcije za konkretna kršenja ustava ne smije biti opravdanje za nijemo posmatranje protivustavnog djelovanja i ugrožavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta od strane bilo kojeg pojedinca. Potrebno je šire tumačenje pojedinih ustavnih odredaba i pojmova, po uzoru na Vrhovni sud SAD, kako bi Ustavni sud vršio svoju ulogu i doprinosio izgradnji i  jačanju pravne države.

Zbog svega navedenog, nezamjenjivu ulogu u rješavanju ovih pitanja ima Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao oblik političkog predstavništva građana, a koji predstavlja zakonodavanu vlast, koja, unaprijed propisanim pravilima, reguliše cjelokupnu djelatnost državnih organa i građana.

Uloga Predstavničkog doma u konkretnom pitanju bila bi pokretanje odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija, (tužilaštva BiH) koji propuštaju poduzeti radnje koju su dužni poduzeti, kao i odgovornosti nosilaca izvršnih funkcija (člana Predsjedništva BiH), koji krše Ustav Bosne i Hercegovine i svojim djelovanjem ruše njen ustavni poredak.

I na kraju, kao krajnju mjeru za zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine može proglasiti nevažećim Međunarodni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, nakon čega bi Bosna i Hercegovina nastavila da djeluje kao međunarodno priznata, suverena i nezavisna država, u skladu s Ustavom Republike Bosne i Hercegovine, a na osnovu Odluka o proglašenju Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine, koja je donesena 12.decembra 1995.godine, a istim zakonom je u članu 1. propisano:

”Republika Bosna i Hercegovina, ostvarujući svoja suverena prava, može svoje unutrašnje uređenje preoblikovati u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, u okviru Međunarodnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Ako se Međunarodni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i Ustav Bosne i Hercegovine ne budu provodili, Republika Bosna i Hercegovina može proglasiti nevažećim Međunarodni mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu i nastaviti da djeluje kao međunarodno priznata, suverena i nezavisna država, u skladu s Ustavom Republike Bosne i Hercegovine.” 

Sankcije međunarodne zajednice, koje očekujemo za pojedince koji krše i podrivaju Dejtonski mirovni sporazum, su potpuno neizvjesne, te su institucije Bosne i Hercegovine dužne poduzeti potrebne i odlučne mjere i radnje za otklanjanje opasnosti za opstanak naše države Bosne i Hercegovine.