Piše: Ernad Metaj
Moj drug Hercegovac, koji Bosnom luta jer ne može biti konstitutivan, ne voli nogomet, ali s nestrpljenjem čeka vikend i derbi Zrinjskog i Veleža. Brine ga nedavni, istina neslavni, pokušaj Ultrasa da se u Donjoj mahali obračunaju s građanima.
Ne prati moj drug nogomet, jer zna da u Nogometnom savezu odavno nema sportskog fair playa, ali zna da su Ultrasi nervozni jer je Velež ove sezone sve osim autsajdera. Mostarski derbi ovog puta ima i veliki rezultatski značaj, mogao bi odrediti ko će u ove godine u Evropu. Srpsko – hrvatska koalicija u sportu sve je uradila protiv Veleža, ali on je i dalje u igri. Volio bi moj drug, iako ne voli nogomet, da Velež pobijedi, jer ni njemu ne daju da bude konstitutivan pa je poslije rata izbjeglica u svome gradu.
Od rezultata na terenu mom drugu bi ipak bilo draže da u Mostaru zapušu novi vjetrovi poput nedavnog srdačnog zagrljaja gradonačelnika ovog grada s gradonačelnicom Sarajeva. Volio bi moj drug da taj zagrljaj nije tek gesta dvoje ljudi koji nemaju veliko iskustvo u političkom blatu BiH.
Moj drug Hercegovac je s razlogom sumnjičav, jer politika je Veležu ukrala stadion, od Mostara pravila grad slučaj, a od navijača huligane. Moj drug ne mrzi nikog, ne voli nasilje, pa ni ono političko. Hoće i on da bude konstitutivan u svome gradu, pa je zato postao malo radikalan prema onima koji se pozivaju na legitimitet.
Ne krije on da mu je bilo drago što su „legitimni“ kao odgovor na nasilje u Donjoj mahali dobili po nosu, ali on je ipak za drugačije metode. On legitimnost mjeri po novčaniku, a oni koji stalno kukaju imaju ekonomsku moć. Dobili su poslijeratni ekskluzivitet na kontrolu javnih prihoda u FBiH, napravili imperije na izbjegavanju uplate javnih prihoda, poklopili predstavništva roba široke potrošnje, čak su i u kladionicama sigurni pobjednici.
Moj drug Hercegovac dobio je rane koje ga žigaju na svaku promjenu vremena, ali i sa svakim navijačkim neredima. Ne voli on Bakira Izetbegovića jer je on kriv što nije konstitutivan, ali bi volio da bude iskren i da legitimnim zaista pokaže kako im je „široko polje“.
Ako se ubrzo nešto ne promijeni moj drug Hercegovac bi u Sarajevu, Tuzli, Zenici i drugim gradovima BiH uveo „legitimne“ proizvode. Moj drug sanja BiH u kojoj će svi biti „legitimni“ i gdje neće biti pun novčanik samo kod onih koji vječito kukaju da su ugroženi. Možda nije demokratski, ali bar Hercegovac više voli da ga puknu po nosu umjesto po novčaniku.