Predugo nam religiozni Jugovići serviraju disoluciju i rat kao dnevni obrok: Vrijeme je za državu!

Piše: Rasim Belko ([email protected])

Mirovni sporazum kojim je uspostavljen mir nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu umjesto Republike donio nam je državu Bosnu i Hercegovinu i politički nastavak ratne agresije, koja je za sobom ostavila genocid, etničko čišćenje, sto hiljada poginulih i puno više ranjenih i osakaćenih. 

No, politička agresija udruženih snaga Srbije i Hrvatske, s unutrašnjim neprijateljima države onemogućila je razvoj države, funkcionalnog političkog sistema, demokratija je u povojima, ekonomija na koljenima. 

Tri decenije država Bosna i Hercegovina stoji razapeta i ukočena neprijateljskim djelovanjem secesionističkih strana naslonjenih na memorandum SANU i politiku Franje Tuđmana i UZP-a. Obje secesionističke strane, iako vjekovno zavađene, u Bosni i Hercegovini imaju jedan cilj - nestanak države BiH i podjela na veliku Srbiju i Hrvatsku. 

Pričati danas o posljedicama rata bilo bi suvišno. Jer, kakve takve, institucije države BiH su iznikle u godinama nakon Dejtona. Reforme i nametanja visokih predstavnika omogućili su funkcionisanje državnog aparata u sva tri osnovna stuba koja ga čine, te kroz institucije sistema. 

No, paraliza i nefunkcionalnost sistema direktna su posljedica djelovanja kadrova iz entiteta RS i hrvatskog konstitutivnog puka. Ti kadrovi, bez obzira na stranačku pripadnost i orijentaciju, stopostotno su orijentisani u ostvarenje pomenutog zajedničkog cilja. 

I sve im to prolazi više od dvije i po decenije funkcionisanja nezavisne i samostalne države. A prolazi jer još niko nije ozbiljnije kažnjen kroz institucije sistema Bosne i Hercegovine. Kazni je bilo, al one su dolazile iz međunarodne zajednice kroz visokog predstavnika, naročito u vrijeme Paddija Ashdowna. No, onog trenutka kada je međunarodna zajednica prepustila te stvari na unutrašnje odlučivanje, secesivno, antidržavno i neprijateljsko djelovanje postalo je jače i konstantno jačalo. 

Pravosudni sistem prvi je na tapetu odgovornih za propuštanje djelovanja i kažnjavanja onih koji ruše državu i njene zakone. Prije svega ta zadaća je na Tužilaštvu BiH, jer da je to tužilaštvo djelovalo prije desetak godina na priče o secesiji i raspadu države, danas ne bismo imali člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji najavljuje “mirni razlaz” i odvajanje entiteta RS od BiH. 

Profesor Enver Išerić u tekstu  “Predstavnički dom Parlamenta BiH ima ključnu ulogu u rješavanju bosanskohercegovačke krize” na stranicama Patrije citira odredbu Krivičnog zakona BiH koja tretira pomenuto djelovanje: “(1) Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.“ 

No, Gordana Tadić i njeni prethodnici očito nemaju previše vremena čitati zakone države čiji pravni poredak moraju štititi, jer im je preče čitati stranačke fermane koga i kada progoniti zarad interesa svojih političkih mecena. 

Ništa drugačije nije ni djelovanje Ustavnog i Suda Bosne i Hercegovine. Oba suda ponašaju se kao neki pravosudni sateliti države BiH, koje ne dotiče prijetnja Bosni i Hercegovini iz unutrašnjosti, a oni su ti koji MORAJU štititi njen ustavno - politički poredak. Nešto je trulo u pravosuđu i opasno smrdi, čišćenje je neophodno, od vitalnog interesa za državu, regiju i Evropu. Jer, to pravosuđe BiH mora djelovati kako bi spriječilo prvenstveno atak na državu, ali i nove klaonice i zločince. 

Ništa bolje se ne ponašaju ni policijske agencije i sigurnosni sistem po vertikali. Riba ponajviše smrdi od glave, a glava u liku i djelu ministra sigurnosti i njegovog ministarstva ni ne razmišlja o postupanju po prijetnjama ustavno-pravnom poretku i opstojnosti BiH. Ministri sigurnosti, izuzmemo li mandat Dragana Mektića, uglavnom su dolazili iz bošnjačkog i probosanskog političkog bloka. I niti u jednom mandatu nije bila vidljiva borba protiv unutrašnje, a Boga mi i vanjske ofanzive protiv države koja ih plaća. Po principu selo gori, baba se češlj, ministri “patriote” se smjenjivali, gledali personalne interese a državu ostavljali na čistini za neprijateljske strijelce. 

Šta onda očekivati od policijskih agencija, uglavnom prepuštenih političkom puku Hrvata i Srba. Državna agencija za istrage i zaštitu do sada nije uhapsila niti jednog visokorangiranog političkog funkcionera koji krši zakone i Ustav BiH. Dapače, ta agencija je toliko izmorena etničkim kadroviranjem vodećih ljudi, da je pitanje njene efikasnosti odavno trebalo postaviti, a njeno reformisanje bi se moralo desiti. Jer, od direktora do policijskog službenika svi pripadnici SIPA-e su se zakleli na odanost državi BiH i djelovanju u njenom interesu. Ako su se iskreno zakleli, onda ih treba protjerati jer su neradnici, ako su slagali zakletvu, onda ih se svakog poimenično treba isturiti na stub srama, kao najnečasniji otpad ovog društva.

OSA ima svojih letećih problema, pa joj odbrana države još nije prioritet. Smjenjuju se optužnice protiv direktora Osmana Mehmedagića, koji se grčevito bori za ostanak u direktorskoj fotelji. Za to vrijeme ovom državom špartaju špijuni od istoka do zapada, uključujući i one iz Srbije, Hrvatske i Rusije. Nije onda neko čudo da nam je obavještajni štit šupljiji od ubuđalog švicarskog sira. 

Granična policija stara je rana granica koje je pojeo dijabetes užeglog djelovanja Zorana Galića, propale bokserske nade i doživotne sluge HDZ-a, čitaj UZP-a. Šverceri, dileri, migranti, neprijatelji... trljaju ruke i zahvaljuju Bogu što Bosna i Hercegovina ima Zorana Galića, kojeg sada čeka istraga oko srbijanske diplome. Samo će država kojoj se zakleo na vjernost i službu platiti cijenu njegovog neznanja i izdajničkog odnosa. Predugo je u fotelji, a sve što predugo stoji užegne i miriše na prošlost. Prošlost Heliodroma i Ahmića. Prošlost koja je srušila Stari most, simbol spajanja ljudi, simbol Bosne i Hercegovine. 

Predugo se valjamo u blatu, a što se više valjamo sve više tonemo. Podjele su sve dublje, oni s vrha izazivaju strah, nemir i netrpeljivost među onima na dnu, običnim ljudima. Stoga je krajnje vrijeme da se zakonodavna, sudska i izvršna vlast, uz dostupne policijsko - sigurnosne resurse trzne, prije nego nas neka budala probudi s barikadama i čarapanima. 

Predugo nam religiozni Jugovići svojim neznanjem, nesposobnošću i neprijateljstvom kao dnevni obrok serviraju secesiju, disoluciju i rat. Predugo i neizdrživo.

Vrijeme je za ozbiljno preslagivanje, u kojem će poredak stvari biti utemeljen na odgovornosti i vjernosti državi, a svi koji od toga odustanu udaljeni od državnog sistema po vertikali i horizontali. 

Vrijeme je da država pokaže da je ima, jer u suprotnom...