Klerikalni i cionistički fanatici u pohodu ka uništenju Palestinske i muslimanske zajednice u BiH

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Oni su Arapi u zemljama arapskim, muslimani se nazivaju u najvećoj mjeri, a braću, kako to Kur’an definiše, pomažu hurmama, lećom, brašnom i rižom dok se na njihove glave dnevno sruči nekoliko ofanziva različitog arsenala, od raketnog do islamofobnog, mrziteljskog zapadnog sistema, koji muslimane vidi kao prijetnju.

Skoro stoljeće traju neiscrpni napori zapadnih sila i njihovih saveznika po svijetu da muslimane potrpaju u mini saveze, a sve to uveliko plaćaju bogate muslimanske zemlje iz Perzijskog zaljeva.

Iako nisam kvalifikovan da ih religijski ocjenjujem, njihovo ponašanje neminovno produkuje upitnik nad njihovom vjerom, časti i moralom. Sva ta finansijska snaga osnov je potencijalno velike, ali apsolutno neiskorištene moći. Jer umjesto snage koja će brinuti o svjetskoj muslimanskoj zajednici, arapska muslimanska zajednica pristala je biti sluga zapadnoj klerikalnoj i cionističkoj izraelskoj, razornoj sili, koja ima zajednički cilj da očisti svoja područja od velikih i ovećih muslimanskih zajednica, kako bi bila heterogena bez utjecaja islama.

Dvije muslimanske zajednice predugo su targetirane kao zajednice koje moraju nestati ili biti smanjene na neku religijsku manjinu koju će klerikalno društvo zapada i cionističko društvo Izraela prikazivati po televiziji kao simbole demokratičnosti njihovih sistema. A u tim sistemima demokratija nikada nije niti će zaživjeti.

Palestinska zajednica u Izraelu i muslimanska zajednica u Bosni i Hercegovini već decenijama proživljavaju i preživljavaju svakojaki teror pod budnim okom svjetske moći. Ubijali su ih i ubijaju danas kao i prije 50, 100, 200 godina. Teror koji podnose teško je opisati riječima, još teže preživjeti.

Na dva kraja svijeta, u Bosni i Hercegovini i Palestini muslimanima se udara na svetinje, ruše im se džamije, napada njihova religioznost. Progone se poput kakvih životinja u čijoj blizini katoličanstvo i judaizam očigledno osjećaju gnušanje i neki izmišljeni strah.

Cionistički fanatici decenijama su pod patronatom najveće svjetske šape, one američke, ali i brojnih drugih zapadnih šapa. Etničko čišćenje, oduzimanje prava na život i dom, zdravlje i slobodu postali su svakodnevica koju živi Palestinska zajednica.

Okupacionim cionističkim snagama ni sveti mjesec ramazan nije bio prepreka da vojnim snagama napadnu i okupiraju Al Aksu, džamiju koja predstavlja treće najznačajnije muslimansko svetište u svijetu i simbol palestinskih muslimana.

Nije li u Bosni i Hercegovini rat počeo onih dana Bajrama 1992. godine. Cionističkih fanatika nemamo, ali smo imali previše pravoslavnih (srpskih) i katoličkih  (hrvatskih) fanatika zatrovanih nevjerovatnom mržnjom spram islama, što je poslužilo kao odličan osnov da budu produžena ruka centara moći koji su bosanskim muslimanima namijenili sudbinu blic nestanka u nekoliko mjeseci te 1992.

I Palestinci i muslimani BiH su kroz sve te nedaće i sukobe pokazali koliko je srce onog koji se bori za slobodu pod svojim parčetom neba, pa su se religiozni fanatici zapada i cionistički s istoka uvijek vraćali polomljenih zuba u svoja religiozna skrovišta. No, kada su siledžijske države i organizacije shvatile da ih ratom ne mogu uništiti prešlo se u fazu terora koja traje i traje i traje.

I trajat će. Niti će ovi napadi na Al Aksu i Palestinu biti posljednji, niti su napadi na bosanskohercegovačke muslimane ikada prestali. Ti napadi mijenjaju oblike i modulacije, smjenjuju se napadači, ali svaki, ama baš svaki taj napad i napadač ima identičan cilj - urušavanje dvije muslimanske zajednice koje najviše smetaju zapadnim i istočnim religioznim fanaticima.

I u svemu tome, protiv udruženog katoličko-cionističkog svijeta, male muslimanske zajednice bore se manje više same, često podrivane unutrašnjim neprijateljima i kvislinzima.

Jedina muslimanska država koja pokušava povesti borbu otpora takvom ataku na dvije muslimanske zajednice je Erdoganova Turska. I ma koliko mu se imalo prigovoriti, Redžep Tajip Erdogan je jedini lider iz muslimanskog svijeta koji ima i političke snage i muškosti lupiti šakom od sto zapadnim i istočnim teroristima koji progone muslimane.

Hurmaši Bisere Turković su obični šljam, od saudijskog princa koji se vozi zlatnim avionom do raznoraznih šeika i emira koji rasipaju milijarde da bi zadovoljili potrebe i prohtjeve svojih “gazdi” na zapadu.

Čak su ti lažni muslimani koji upravljaju Perzijskim zahtjevom odnedavno u dobrim odnosima s terorističkom državom Izrael, državom koju su izmislili Britanci u onaj vakat nakon Drugog svjetskog rata, od kada traju svirepa mučenja i ubijanja nenaoružanih palestinskih civila.

A sjetite se kome su 1992. godine embargom zabranili oružje za odbranu. Sjetite se da i muslimanska zajednica u Bosni i Hercegovini naspram sebe ima dvije religiozne zajednice koje konstantno podgrijavaju želju za raspadom BiH i stvaranje etno-religioznih priključaka Srbiji i Hrvatskoj, dvjema državama sa nacionalno-religioznom čistoćom kojom vladaju katoličanstvo i pravoslavlje.

I kako to jednom jedan efendija reče, kada bi se bogati muslimani Evrope, Amerike i Istoka ujedinili, nema te svjetske terorističke sile koja bi ih mogla nadjačati.

No, hurme, grah, leća i riža nisu put ujedinjenja. To je put kojim zemlje Perzijskog zaljeva vode muslimansku zajednicu ka svođenje na samo taj zaljev, jer sve ostalo obrisat će topovi i zločinci zapada i istoka, klerikalni i cionistički ratnici u misiji protiv islama.