U životu ne dobijate ono što zaslužujete, nego ono što iskomunicirate

Piše: Zorica Railić-Perić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut

Obrasci komunikacije u porodici odnose se na ponavljane stilove interakcije i ponašanja.

Komunikacijsko ponašanje člana jedne porodice tokom vremena može se oblikovati i mijenjati u zavisnosti od životnog ciklusa porodice i izazova pred kojima se porodica nađe.

Od načina na koji porodica komunicira uveliko će zavisiti i načini na koji se određeni problemi rješavaju, kako se uspostavljaju granice u odnosima, a s druge strane kako se njeguje porodična bliskost. Neke porodice usvoje neadekvatne obrasce međusobne interakcije i komunikacije što može biti veliki izvor stresa, neslaganja i na koncu može da generiše različite poremećaje kod jednog ili više članova porodice. 

Stilovi rješavanja konflikata predstavljaju poseban aspekt socijalnih vještina, odnosno naučenih oblika ponašanja. Kako se socijalne vještine usvajaju od najranijeg djetinjstva (putem socijalnih oblika učenja), tako djeca imaju mogućnost učenja stilova rješavanja konflikata svojih roditelja. 

ONI KOJI POKUŠAVAJU DA RIJEŠE PROBLEM NA PRLJAV NAČIN

Postoje dva prljava načina na koja osobe u konfliktu rješavaju problem: oni koji aktivno “gaze” drugom nogu, I oni koji pasivno drže nogu da natjeraju drugog da se saplete. 

Oni koji “gaze” aktivno 

1. Odgovarač ( optužuje kad je optužen)
2. Optuživač ( kreativan je, optužuje prvi)
3. Čitač misli
4. Onaj koji uvijek ima posljednju riječ
5. Korisnik stereotipa
6. Pretjerivač ( uvijek/ nikad)
7. Psihoanalitičar
8. Moralist
9. Onaj koji prijeti ( sa napuštanjem, nasiljem ili oboje)

Oni koji “gaze” pasivno

1. “zaboravlja” umjesto da kaže “Ne”

2. Gospodin ili gospođa sutra
3. Osoba tipa “ja te ne razumijem”
4. Onaj/ona koji “kažnjava”
5. Koji/a traži saveznika
6. Osoba koja odbija da priča
7. Osoba tipa “sve je moja greška”
8. Osoba koja se povlači I ne komuniciraPa kako onda adekvatno komunicirati?!

Od velike važnosti je naučiti izražavati svoje misli, želje, potrebe i stavove bez vrijeđanja druge strane. To znači da u komunikaciji suzdržavamo se od korištenja tzv “Ti poruka “ koje sagovornika pozivaju na svađu ili na povlačenje kao bi se sukob izbjegao (ti si neodgovoran, ti si neuredan, ti mene ne poštuješ….). 

Umjesto toga bitno je pričati iz ugla vlastitih potreba i želja koristeći takozvane “Ja poruke” ( ja se osjećam dobro kad pokupiš svoje stvari, meni bi značilo da to uradiš….). Na taj način pozivamo na promjenu. 

Dobra komunikacija uključuje: 

- Iznošenje vlastitog mišljenja uz poštovanje sagovornika 

- Jasne i nedvosmislene poruke - Aktivno slušanje i gledanje sagovornika u oči

- Pohvala sagovornika

- Kritika ponašanja, nikako sagovornika

- Predlaganje rješenja

- Spremnost na kompromis

- Spremnost na izvinjenje.

I na kraju želim da pošaljem poruku jednim citatom :“ U životu ne dobijate ono što zaslužujete, nego ono što iskomunicirate.“