Agresorska hrvatska politika opterećuje Brisel: Kako BiH može vjerovati takvoj Evropskoj uniji

Piše: Filip LOBO 

Evropska unija od koje se nakon formiranja očekivalo da bude projekat ujedinjenog kontinenta i rješava probleme na istom, postala je unija problematičnih članica s više žarišta u kojima bukte politički, secesionistički i razni drugi plamenovi, a koji ugrožavaju njenu opstojnost, ali i proširenje. 

Za razliku od primjerice vojnog saveza NATO, EU je znatno rasijanija između različitih interesnih podjela i motiva, opterećena birokratijom. Istovremeno, EU je sebi nametnula breme nasumičnim primanjem nereformisanih zemalja, koje i godinama poslije funkcionišu na modelima koji su osuđeni kao loši dio ljudske historije. 

Najeklatantniji primjer svakako je Hrvatska, država koja je kroz iglene uši ušla u EU,  iako nikada nije raščistila sa svojim zločinačkim teretom iz dalje i bliže prošlosti. Hrvatska nije raščistila ni sa stvaranjem novih balkanskih granica, onih na teritoriji Bosne i Hercegovine, koju smatra svojim pravom i teritorijem. 

Najprije je ta Hrvatska pomogla zločince u mučenju, ubijanju i etničkom čišćenju stanovnika BiH, kao što je pomogla i razaranju njenih simbola, domova, mostova… Potom je okončanjem ratnih sukoba, Republika Hrvatska odlučila prisvojiti veliku većinu imovine u vlasništvu privatnih i fizičkih osoba iz BiH. 

Otimale su se vile, hoteli i cijeli kompleksi u našem vlasništvu, a hrvatski zakonodavni sistem u službi političkog niti je reagovao po službenoj dužnosti niti po prijavama presuđivao u skladu s pravnim naukom. 

Čak je na kraju ta otimačina ozakonjena besmislenim zakonima. 

Iako je otac nezavisne Hrvatske Franjo Tuđman s prvim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem potpisao granice, taj potpis nikada nije institucionalno zaživio, ponajviše voljom Zagreba i njihovom poltronu u liku i nedjelu HDZ-a i Dragana Čovića. 

Štaviše, Hrvatska je u više navrata kršila granično područje Bosne i Hercegovine. Jedna od posljednjih kršenja zabilježena su tokom migrantske krize, kada je policija Hrvatske ulazila u Bosnu i Hercegovinu, čak krčila njenu šumu i hapsila na njenoj teritoriji. 

Hrvatska je osim granica na kopnu, ugrozila i morsku granicu BiH i pravo BiH na slobodan pristup međunarodnim vodama, odnosno otvorenom moru. Pelješki most izgradili su uprkos opravdanim protivljenjima, naučno dokazanim, da će ovaj most onemogućiti potpuno funkcionisanje Neuma. Da je Hrvatska najgori član EU potvrdio je i izbor graditelja tog mosta, koji je Uniji zadao mnogo muka. 

Nadasve, politika Hrvatske je destabilizirajuća po cijelu regiju Zapadnog Balkana, ali i Evrope, jer konstantno miješanje u politiku i poslove Sarajeva nikada Bosni i Hercegovini nije dozvolilo da se do kraja razvije demokratski sistem institucija i vladavine prava. 

Na sav gnjev koji je neminovno izazvala hrvatska politika proteklih decenija, došle su priče zvaničnih organa i predstavnika Hrvatske kako bi trebao izgledati izborni sistem BiH, ali i druge reforme. 

U tu svrhu kreiraju se non-paper pakleni planovi kao prethodnica i priprema za podjelu Bosne i Hercegovine po etničkim linijama zamišljenim još tokom ratne agresije na BiH. 

Tako nam aktuelni šef diplomatije Hrvatske u fokus vraća staru hrvatsku zamisao da je model uređenja po konstitutivnosti naroda jedini mogući model za BiH, bez koje ona ne može funkcionisati. U tom ludilu ovaj put otišao je i korak dalje, pokušavši Evropi kazati da taj model ispunjava odluku Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci.

Ni brucoši pravnog fakulteta mu ne bi povjerovali, jer neuvjerljivost te teze seže u duboko ludilo. Samo jedna činjenica je dovoljna, konstitutivnost isključuje multietničnost, građane i one koji se u Hrvatskoj zovu nacionalna manjina, a u BiH ostali. 

No, znamo već dovoljno i politiku i političare iz Hrvatske. Znamo da neće odustati i pored svih suludosti njihovih zahtjeva. Kako onda da vjerujemo Evropskoj uniji čija članica konstantno uzurpira teritoriju BiH, ugrožava njen međunarodni ugled i postojanost, a njene narode konstantno drži u atmosferi zavade i mogućih sukoba. 

Jasno nam je da moramo ispuniti zahtjeve EU na putu priključenja i članstva, ali bi Evropskoj uniji moralo biti jasno da do tog članstva BiH nikada neće doći, sve dok hrvatska ofanziva ne bude zaustavljena, a Unija ne shvati da joj je svaki činovnik u BiH zaražen i politički korumpiran.