Piše: Ernad Metaj
Upravu je ekonomski analitičar Draško Aćimović u svojoj tvrdnji da Vijeće ministara BiH radi na mirnom razdruživanju BiH. Predsjedavajući Vijeća ministara i dio ministara se intenzivno trude pokazati da vlast na nivou države ne funkcioniše. Da nije tako Vijeće ministara BiH bi se poštujući presude Ustavnog suda BiH zajednički oglasilo i poduzelo mjere da do polaganja kamena temeljca za gradnju HE Buk Bijela ne dođe. Ovako zajedničke aktivnosti Srbije i RS-a koje su novi udar na državnu imovinu, a što riječni tokovi jesu osuđuju uglavnom samo predstavnici Bošnjaka u državnoj vlasti.
Njihova saopštenja nemaju nikakvog efekta osim ličnog marketinga. Jalovo je to branjenje interesa države u koju se kunu, a što je pokazalo i polaganje plinovoda iz Hrvatske prema rafineriji u Bosanskom Brodu. Kao i Buk Bijela i to se dogodilo bez saglasnosti državnih institucija.
Rafinerija u Bosanskom Brodu sada podnosi zahtjeve za legalizaciju cijelog posla, a o tome skoro niko i ne govori. Potpuno je jasno da su i neprijatelji BiH shvatili kako se agresija na BiH ne mora realizovati vojnim putem. Štaviše, pokazalo se da je granicu preći, ili zauzeti komad državne imovine lakše realizovati bez vojnog arsenala. U BiH ima dovoljno domaćih izdajnika koji će agresore uvesti na mala vrata.
Dok probosanski političari pričaju, agresori na BiH uzimaju dio po dio njene teritorije. Nema političkog pritiska da se takve stvari pravno procesuiraju. SNSD i HDZ uz svesrdnu pomoć odgovornih u Graničnoj policiji i drugim za BiH važnim agencijama, ali i pravosuđa, posebno Tužilaštva BiH, krčme državnu imovinu. Čine to uz podršku susjednih zemalja koje su spremne rizikovati stotine miliona eura da bi nastavile politiku koja nije ostvarena ratnim dejstvima.
Znaju neprijatelji BiH da će se oko papira za sporne projekte voditi velika polemika, ali nije ih briga. Od priče ne boli glava, najbolje su to pokazale hidroelektrane na Drini kod Zvornika koje je Srbija prisvojila sebi. Iz Drine su godinama crpili milijarde maraka koje danas ulažu na zauzimanje ove rijeke.
Ono što domaći izdajnici, ali i mlitavi probosanski političari još nisu shvatili je da narod nije slijep. Od projekata kojima se bildaju mišići političara građani ne žive, njima je svakog dana sve teže. Zvanično u BiH pola miliona građana nemaju više novca za hranu, ugrožen je posao za 250 hiljada ljudi, a BiH su političari doveli na visoku treću poziciju po smrtnosti od COVID-a u svijetu. Zato je vrijeme za nove političke pokrete koji će izroditi lidere spremne da resurse svoje zemlje stave isključivo u službu svojih građana.