Čović ne odustaje od vezanja 'traka na rukav' u želji da 'legitimno' još vlada

Piše: Ernad Metaj

Predsjednik HDZ-a Dragan Čović ne odustaje od principa „vezanja traka na rukav“ građanima koji nisu većina na određenom dijelu teritorije BiH.

Simbolično, nove poruke koje se kose sa temeljnim ljudskim pravima poslane su sa skupa onih koji baštine tekovine paradržave na prostoru BiH, koju su obilježili logori i ugnjetavanje kao paradigma Čovićeve brige o „legitimitetu“. 

Iako je već i pticama na grani jasno da EU prednost nad „legitimnim“ predstavljanjem daje presudama Evropskog suda za ljudska prava, iz HDZ-a ne odustaju od svog zacrtanog cilja. Nema on objektivno puno veze sa pravima Hrvata, već mu je cilj osigurati politički opstanak grupe ljudi koja se na „legitimitetu“ obogatila. Poštovaoci evropskih vrijednosti ne žele evropsku budućnost jer ona znači preispitivanje stečene imovine političara.

Prema Čovićevom tumačenju presude Suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH mogu se provesti kroz formiranje dvije izborne jedinice. Prema tom prijedlogu Hrvati iz Sarajeva bi bili manje „legitimni od Hrvata iz Širokog Brijega ili Livna. Čović jednostavno ima svoje „Hrvate“ čija ideologija nema veze sa osnovnim tekovinama EU.

U EU je neprimjereno osporavati presude suda za ratne zločine. HDZ to konstantno radi, a pojedinci iz ove stranke ne bježe ni od prijema onih koji su se ogriješili o ratno pravo. Tako se Čoviću između ostalog prigovara  prisustvo skupu na kojem je odlikovan i ratni zločinac osuđen za zločine u Hrvatskoj Slavko Lisica. Time je Čović pokazao da ga nikada nije bilo briga što su Hrvati bukvalno izbrisani sa 49 posto teritorije u BiH. 

Teritorij RS-a Čović ne dira. Njega interesuje samo Federacija BiH gdje HDZ od završetka rata do danas upravlja svim važnijim procesima. Indikativno je da Čović iz godine u godinu ponavlja istu mantru, a mi smo se prisjetili obraćanja iz 2018. godine kada je poručio kako su Hrvati privilegovani jer imaju jedno srce i dvije prekrasne domovine. Pri tome je zaboravio da oni kao predstavnici tog naroda iz jedne poput pijavice isisavaju sve što vrijedi. Zbog toga iza njih su pusta hercegovačka polja, a Čoviću je jasno da matematika radi protiv takve politike. 

Tačno je da HDZ ima podršku većine glasača iz hrvatskog naroda, ali niko u toj stranci ne broji one koji ne izlaze na izbore i koji su jednu od dvije domovine napustili jer im „legitimni“ predstavnici nisu obezbijedili dostojan život. Čović sa dvije izborne jedinice ne želi dobro narodu, želi sebi obezbijediti još jedan mandat u Predsjedništvu BiH jer zna da će ako se ne promijeni Izborni zakon opet izgubiti.

Pri tome se često zaboravlja kako je „otac hrvatske nacije“ Franjo Tuđman otvoreno sumnjao u Čovićevo hrvatstvo. Zamjerao mu je što se potpisivao ćirilicom. O tome kakve evropske vrijednosti baštini „prvi“ u Hrvata pokazuju i iskazi jednog advokata sa haškim iskustvom i jedne hrvatske zastupnice u kojima ga optužuju da je priznao vlastite zločine nad Bošnjacima. Očigledno, naučio je Čović da Bošnjaci moraju „prisilno“ raditi ono što on želi, a što mu je godinama omogućavala SDA. Vremena su se promjenila pa SDA mora spašavati sebe, a na brodu koji tone niko nema vremena razmišljati o Čoviću.