Zakone iz kafane vratiti u Parlament: Tri ključa za demokratske izbore i odlazak moralnih ljuštura

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Faktor koji najviše ukazuje da demokratija kakva bi trebala nikada nije zaživjela u nezavisnoj Bosni i Hercegovini je zapravo i sindrom njenog plutanja između urušavanja i stabilizacije. Vlast je slađa od meda, naročito u sistemima u kojima vlast nema nikakvu vezu s narodom i državom, a naročito nema odgovornosti i ne polaže računa onima koji je biraju. 

Kompromitacija izbornog procesa u državi Bosni i Hercegovinu polako je od rata do danas dostizala kulminacijsku fazu, poslije koje možemo ići samo dvjema stazama - uređen sistem ili anarhija. 

Kumulacija problema, stvarnih i režiranih, doživjela je eksploziju u posljednjem ciklusu izbora za više nivoe vlasti, u normalnim zamljama nazvanih parlamentarnim izborima. Uskoro ćemo obilježiti trogodišnjicu neprovođenja rezultata izbora. 

I tu dolazimo do primarne značajke izbornog sistema koja mora biti promijenjena. Sadašnji izborni sistem ne prepoznaje klasičnu varijantu vanrednih izbora i zbog toga smo često zarobljeni u vakuumu između demokratije, principa smjenjivosti vlasti i apsolutne diktature onih kojima je vrijeme isteklo. 

Stoga bi umjesto kafanskih, evropsko - američkih, pijanki neko trebao reformu izbornog zakonodavstva vratiti u institucije kojima pripada i baviti se suštinom potrebnih promjena. Uvođenje vanrednih izbora trajno će onesposobiti političke elite naviknute na debelu hladovinu nemogućnosti da budu smijenjeni. 

Prosto je pitanje kakvi su to do sada reformatori radili na izbornom ciklusu kada za 26 godina nakon rata nisu uvidjeli da je po vitalnost BiH neophodno uvesti svojevrsnu kaznu za političke zombije našeg vremena. Jer, dokle god računaju na siguran četverogodišnji mandat, svi akteri političkog života naše zemlje bit će uljuljkani u svemoćnu vlast otuđenu od naroda. 

A u takvom okruženju najbolje prolaze politički papci, ljudske i moralne ljušture, spremne prodati i najbližu familiju za blagodati i benefite vlasti. Zbog takvih, ali i zbog poplave stranaka na nivou mjesnih zajednica drugi ključ za otključavanje normalnog izbornog procesa i približavanja demokratiji je podizanje izbornog cenzusa.

Previše smo se nagledali likova i stranaka koji sa jedva osvojenih tri posto glasova na nekoj listi, uglavnom kupljenih, postaju najbitniji faktor formiranja vlasti, a zauzvrat profitiraju kao da svaki mjesec vladavine dobiju na lutriji. 

Rasparčavanje političke scene odavno je u Bosni i Hercegovini prestalo biti stvar pluralizma, a odveć je takva pojava kratica za bogaćenje kojekakvih političkih kabadahija. Istovremeno, malo je država i sistema poput naših u kojima u parlamente i skupštine ulazi po 8, 9 ili 10 stranaka. A tada je neminovan raspašoj, trgovina utjecajem, podmićivanje i ko zna šta još ne. 

Uvođenjem cenzusa od pet posto značajan dio tih političkih kameleona bi zauvijek nestao iz političkog života države i njenog sistema, a oni koji ostvare pobjedu na izborima bi se jasno vidjeli, kao što bi se jasno vidjela i njihova odgovornost.

Još jedna od značajnih promjena dogodila bi se uvođenjem drugog kruga izbora. Jer, po postojećem zakonodavstvu u vrh države na izborima se “plasiraju” političari sa po 4, 6 ili 7 posto izborne volje građana. Dvojaki je to problem, kako izlaznosti, tako i jednokružnog izbora. 

Dva kruga bi znatno efikasnije iskristalizirala ko su oni koji imaju osnov da tvrde da su izabrani kao predstavnici građana i naroda da vode državu. Sve ostalo je prašina i laž. 

Dvokružni sistem izbora imaju najbliži nam susjedi Hrvatska i Srbija i u velikoj su mjeri uspjeli izgraditi sistem u kojem vodeći ljudi imaju izborni legalitet narodnih predstavnika. 

Umjesto šaptanja s ambasadorima koji se mimo svih diplomatskih protokola miješaju u naše unutrašnje pitanje, oni koji nas sada vode bi morali znati da od konstitutivnog predstavljanja i sličnih budalaština niko i nigdje u BiH neće imati koristi. 

Jer, to konstitutivno predstavljanje je samo floskula za život na kraljevskom nivou naših političkih miševa. Drago mi je vidjeti da se akademska zajednica probudila, još da se i narod trzne, možda bi reforma izbornog zakonodavstva imala i smisla. 

U suprotnom, imat ćemo legitimne i konstitutivne vlasti, kojima Državni parlament nije dovoljan da prave izmjene zakona, već formiraju besmislene komisije i od kafane do restorana smišljaju kako dodatno osakatiti demokratski proces izbora vlasti. 

Rješenja odavno postoje, samo ih je potrebno izglasati.