ZAPIS IZ KASABE NA OBALAMA MILJACKE Laku noć, džezeri!

Piše: Rasim Belko

Laku noć, džezeri. Što ste svirali, svirali ste. Laku noć Sarajevo, što si bilo, bilo si, što si sada nikad slutilo nisi. 

Nekada si bio novi talas, novi val, lažni primitivizam, stvarni rasadnik umjetnosti svjetske klase. A onda su te opkolili. Prvo zločinci, kojima nije uspjelo da te ubiju, a onda su u tvoje pore ušle doseljeničke stjenice i pojele te, ubile ono što jesi, tako da više nisi niti ćeš ikada biti ono što si bio. 

Demografska promjena od grada s dušom i duhom orijenta i zapada, a opet metropolom, napravila je grad u kojem je koncert “čudo neviđeno”, a kontinuirani kulturni događaji moda minimalizma, u državi kulturocida i stvarnog primitivizma. 

Dvije i pol decenije postoji Jazz Fest Sarajevo. Nastao u osvit mira, u godinama kada je humanitarna pomoć bila budžet. Preživio svo burno vrijeme iza nas, smjene i smjenjivanje političkih glodavaca. Preživio sve godine vladavine SDA, s razlogom ili ne, trenutno najokrivljenije stranke u BiH. 

Taj Festival, koji već dugo diše na slamku opstanka, jer ovdašnje vlasti nikada nisu imale sluha za kulturu, u glavni grad BiH dovodio je neka od najvećih svjetskih imena džeza. Postao je Jazz Fest simbol Sarajeva, grada koji se nakon apokalipsa vraćao staroj slavi. 

No, ove godine, tog festivala neće biti. Razlog je, kao i za sve u BiH, nema novca. Jer, novca mora biti za režimske poltrone, analitičare, saradnike, svodnike, dilere, novinare. Kultura, hah, pa kome je kultura ikada donijela glas. Kultura ti je prostor u koji uhljebiš najmanje značajne stranačke budžetoždere. 

Jedan od takvih sjedi na mjestu ministra kulture i zove se Samir Avdić. Bio je solidan košarkaš, dobar drug Elmedina Dine Konakovića, novog hadžije sarajevske čaršije, koji valjda smatra da je sada Sarajevo njegovo i da može odlučivati koja će se vrsta muzike ovdje slušati. 

A džez ti je nešto između šejtanskog i džinskog. Nešto brunda, zavija, ko će to slušati i još plaćati. Zato bivši košarkaš, nekim čudom makne Jazz Fest sa nekog spiska onih koji trebaju dopuniti dokumentaciju. Kao da je taj festival jučer postao, pa danas mora dokazivati šta i kako. 

Za razliku od Festa, košenje trave, koride i ko bi ga znao šta još, lovu dobiju na neviđeno. Šakom i kapom plaća se kulturocid Sarajeva i Bosne i Hercegovine. 

I onda, kada ih je Edin Zubčević, direktor Jazz Festa prozvao, malo i priprijetio, oni opet dokažu da noću ne spavaju u strahu od bilo kakve kritike. Zato su valjda budžetskim parama i kupili više medija nego SDA u tri decenije postojanja. 

Na noge lagane skočili su prvo u PR službi Kantona Sarajevo i obavijestili svekoliku javnost da je Jazz Fest otpao zbog tehničkih i proceduralnih razloga, kao i 65 posto drugih aplikanata. Jer, šta žene u PR brijačnici znaju šta je Jazz Fest, njima je to sve isto i sve bezveze. Nije to nikava ceca, cuca, mica, pa da mogu pročitati ili čuti na žutim stranama naše današnjice. 

Netom nakon toga, javnosti se obratio premijer KS Edin Forto i poručio da je “tužno da se sarajevski Jazz fest neće održati u ovoj godini zbog administrativne greške u Ministarstvu kulture”.

“Uprkos naporima da grešku prevaziđemo i obezbijedimo zasluženo finansiranje jednog od simbola sarajevske kulturne ponude, poštujem odluku rukovodstva Jazz festa i preuzimam odgovornost za ovaj presedan. Istovremeno, ova epizoda pokazuje nelogičnost pri odlučivanju o finansiranju projekata iz oblasti kulture. Umjesto da procesom upravljaju državni službenici, možda je došlo vrijeme da u Sarajevu zaživi fond za kulturu i kinematografiju, kojim će upravljati stručnjaci iz polja kulture. Možda je vrijeme da dodjela sredstava, osim po formalnim i administrativnim kriterijima, krene po jasnim, unaprijed objavljenim kvalitativnim kriterijima po uzoru na najbolje prakse iz regije i EU. Današnju praksu dodjele sredstava smo kao vlada naslijedili, ali to nije razlog da takva praksa i ostane. Jačanje kulturne ponude u Sarajevu ostaje jedno od ključnih opredjeljenja ove vlade”, napisao je Forto. 

Koliko je Forto tužan, kažu Miljacka će od njegovih suza odnijeti Halidove mostove. Ali, ta njegova Facebook plakanja Jazz Fest neće vratiti. Za festival su potrebne pare, a Forto kao premijer ima puno alata za rješavanje ovih problema. Ako je Elmedin mogao plaćati stanove iz svog skupštinskog kabineta, što Forto ne bi mogao izgurati Festival.

Šalu na stranu. Iz temelja su razbili kulturu. Iskopali su nam mračni tunel u kojem srbijanske pjevaljke i glavne akterke vidozapisa za odrasle, održavaju kulturni ritam lažnog glavnog grada, istinske kasabe u kojoj je sve postalo kupleraj. 

I to sa preuzimanjem odgovornosti je toliko hrabro i politički smjelo da mi dođe da plačem što sam ikada napisao tekst protiv SDA. Jer, dublje dno od Fortine odgovornosti ne postoji. Forto bi morao znati da preuzimanje odgovornosti povlači za sobom i konsekvence koje se sublimiraju u ostavci. Zato bi umjesto oponašanja odgovornosti po modelu SDA, morao i trebao da napusti mjesto premijera, jer sve drugo je novi vic za sarajevsku raju. 

A džez, džezeri i njihov Festival moraju sačekati i moliti se da neke nove vrijednosti okupiraju grad koji je to nekad bio i da mu vrate umjetnost i slavu kojom je nekad sjao. 

Do tada, laku noć džezeri, laku noć Sarajevo. Odmorite dok se papci ne umore!