Bolesno je zdravstvo u KS, ubijaju ga populizam i procenat od nabavki

Piše: Ernad Metaj

Zdravstveni radnici u Kantonu Sarajevo su u štrajku, ali i bez toga je, ako se hoće biti objektivno, zdravstveni sistem pred kolapsom. Ovo se posebno odnosi na primarnu zdravstvenu zaštitu gdje sistem porodične medicine odavno ne funkcioniše onako kako je zamišljen. Pacijenti svog doktora moraju bukvalno ganjati, a neki više i ne znaju ko im je porodični ljekar. Ambulante se gase i mijenja im se radno vrijeme. Najbolji primjer je općina Novi Grad gdje u Aerodromskom naselju već mjesecima ne radi ambulanta, a od nedavno u Dobrinji II porodična ambulanta radi samo jednu smjenu. 

Sindikati su davno upozoravali na ovaj scenario predlažući da se u Domove zdravlja uvede konsolidacioni menadžer. Njegov zadatak bi bio da konsolidira rad Doma zdravlja sa njegovih 87 porodičnih ambulanti, a da se nakon toga nadležnost prebaci na općine kao u ostatku F BiH. Iz perspektive sindikata to je logično između ostalog jer u općinskim vijećima sjede ljudi koji se liječe u domovima zdravlja i ambulantama. Kao takvi će imati više razumijevanja za stvarne potrebe pacijenata i zdravstvenih radnika. Uz to sindikati su upozoravali i na potrebu korigovanja kriterija kojima se određuje broj ljekara i specijalista za svako područje. Bez toga i dalje ćemo biti u situaciji da kao ovih dana jedan pulmolog pokriva sve pacijente u Novom Gradu koji je najveća sarajevska općina. 

Priča da je sistem opterećen zbog korone više ne pije vode, a demantovali su je i prazni hodnici u ustanovama koje treba da brinu o Covid pacijentima. Od tamo vraćaju pacijente s upalom pluća, ako nemaju pozitivan nalaz na Covid, a oni u drugim ne mogu doći na red po nekoliko dana.

Iz sindikata tvrde da su primarnu zdravstvenu zaštitu u KS urušile i javne nabavke jer nadležni nemaju interes ulagati u opremu čija maksimalna vrijednost je 100.000 maraka. Radije se nabavljaju aparati za klinike koji koštaju milion i više, a matematika je jasna na tu cifru procenat od 10 posto izgleda ozbiljno i primamljivo. Računica je jasna. U mandatu se realizuje nekoliko nabavki i finansijski se osigura nekoliko koljena vlastite familije. Hoće li se aparati koristiti to malo koga brine.

Zdravstvo ubija i populistička politika koja iz jedne u drugu bolnicu prebacuje specijaliste bez adekvatne analize o stvarnim potrebama, a otpušta mlade ljekare i zdravstvene radnike koji su iznijeli teret pandemije. Slično je tvrde iz sindikata bilo i ranijih godina kada je vlast u KS izlazila u susret sindikatu ljekara stvarajući od njega elitističku organizaciju s većim pravima na ostatak uposlenih u zdravstvu. Rezultat toga su učestale žalbe pacijenata i članova njihove porodice o lošim uslovima u sarajevskim bolnicama. Ono što zabrinjava su prigovori na higijenu koja bi u zdravstvu i bez pandemije trebala biti na visokom nivou.

Vakcinacija je posebna priča. Zdravstveni radnici u štrajku će završiti obaveze prema onkološkim pacijentima i pripadnicima sigurnosnih agencija. Nakon toga masovne vakcinacije neće biti, ne zato što sindikati ne žele raditi, već zato što vakcina nema. Sve do sada korištene bile su iz donacija, a vlasti na svim nivoima su zakazale po pitanju nabavke vakcina. Uz to gužve u Zetri su pokazale da nešto ne valja u zdravstvenom sistemu. Ljudima iz Sarajeva nije jasno da se u svom gradu moraju gurati u redovima iz kojih su nakon vakcinacije neki završili u bolnici jer su dobili koronu. Oni koji su se odlučili na vakcinaciju otići u Srbiju svjedoče da se vakcinacija može obavljati i bez nepotrebnih gužvi.

Sve ovo pokazuje da je svođenje problema u zdravstvu isključivo na personalni nivo pogrešno i opasno. Vrijeme je da vlast shvati kako građani koji uredno plaćaju zdravstveno osiguranje nemaju adekvatnu zdravstvenu zaštitu i novac sve više troše kod privatnika.