NATO i EU podržavaju građansku BiH, Komšić ne smije ostati sam

Piše: Ernad Metaj

Bez obzira koliko aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić nervirao HDZ u BiH, ali i u Hrvatskoj, prema presudama Suda za ljudska prava u Strazburu teško će mu biti osporiti novu kandidaturu ukoliko se za to odluči. Pokazali su to stavovi vodećih članica NATO-a koje su Hrvatsku diplomatiju smjestile tamo gdje i pripada ne prihvatajući ultimatum da se u izvještaju ove vojne organizacije u BiH pominju konstitutivni narodi. 

Bio je to još jedan jalovi pokušaj predsjednika Zorana Milanovića da ureduje stvari u BiH. Ne može mu pomoći ni megafon u liku Nina Raspudića, koji grmi kako neko u NATO provodi zločinačku politiku koju je Milanović zaustavio, jer hrvatska diplomatija je doživjela još jedan poraz. Samit NATO-a, ali i posljednja sjednica Komiteta Vijeća Evrope pokazuju da većina u EU ne dijeli mišljenje Hrvata kako je konstitutivnost tri naroda temelj BiH.

Njen temelj su građani, koji kao i stanovnici EU treba da imaju jednaka prava na cijelom teritoriju svoje države. Nije generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg nazvao Milanovića da bi ga bilo šta molio u slučaju BiH, niti je pominjanje Dejtonskog mirovnog sporazuma ustupak hrvatskom predsjedniku. U suštini sve je već ranije iskomunicirano, a svojim pozivom Stoltenberg je samo spriječio dalju blamažu Hrvatske kao članice EU.

Na to upućuje i izjava ministra vanjskih poslova Hrvatske Gordana Grlić Radmana, još jednog dokazanog neprijatelja BiH, kojom je optužio predsjednika Milanovića da je svojim javnim istupom prekršio diplomatske uzuse. Prema njegovim riječima tekst završnog dokumenta NATO samita je u pravilu klasificiran i o njemu se raspravlja na tihi način, razgovorom i dogovorom. Možda bi tako i bilo da se BiH unutar političke scene Hrvatske ne koristi za međustranačke sukobe. Tako je svojom galamom Milanović želio povrijediti ne samo BiH već i ministra Grlić Radmana koji s njim nije želio u Brisel.

Ne treba zaboraviti da je Milanović krajem 2020. godine javno rekao da će Hrvatska uslovljavati članstvo BiH u NATO-u izmjenom Izbornog zakonodavstva u našoj zemlji. Zbog galame iz Hrvatske kada je riječ o NATO samitu u drugom planu je ostala ključna činjenica, a to je da NATO želi BiH kao svoju članicu i da je spreman pomoći joj na tom putu. Kada za to dođe vrijeme pred Hrvatskom će biti težak zadatak jer će morati dokazati kako ne igra dvostruku igru i ne štiti interese Rusije na Balkanu. 

S druge strane nakon Komiteta Vijeća Evrope jasno je da će Hrvatskoj biti teško uslovljavati izmjenu izbornog zakonodavstva u BiH jer „legitimni predstavnici“ prijete da uruše mehanizam provođenja presuda za Suda za ljudska prava.

Ipak, ne mogu domaći političari, posebno oni koji se zaklinju u borbu protiv etnonacionalizma sjediti skrštenih ruku i čekati da neko drugi vodi njihove bitke. Zato je zabrinjavajući kalkulantski izostanak podrške Željku Komšiću u borbi da se uvođenjem legitimnih predstavnika u izborni proces građanima BiH opet vežu „bijele trake“ ovisno o području na kojem žive. Bio bi to i veliki pritisak na SDA da konačno izabere pravu stranu. Samit NATO-a i Komitet Vijeća Evrope signal su građanski orijentiranim strankama da konačno progovore jednim glasom i zaustave sve pokušaje da se na mala vrata proguraju reforme koje su u suprotnosti sa presudama Suda za ljudska prava. Ako bi bili dovoljno glasni, ali i jasni možda već na narednim izborima od tri člana Predsjedništva dvojica budu izabrana kao predstavnici građana a ne etničkih skupina. Nakon toga put do Predsjedništva koje bi govorilo jednim glasom ne bi više izgledao tako dalek i nemoguć.