Bakir u 'legitimno' blato uvlači političke neprijatelje, a ne zove ih u borbu protiv korupcije

Piše: Ernad Metaj

Davno je Bakir Izetbegović trebao napisati oproštajno pismo Draganu Čoviću i spasiti BiH od smrtonosnog zagrljaja SDA i HDZ-a koji nam je pojeo godine nadanja da ćemo postati dio EU. Nadao se i Izetbegović da može skriven iza zahtjeva HDZ-a osigurati sebi i svojoj bratiji „legitimitet“ sanjan još 1993. godine bez obzira što su njegovi zagovornici znali da to vodi u podjelu BiH. Krčmili su Bakir i Dragan BiH po kafanama sve dok iz NATO-a i Vijeća EU nije stigla prava pljuska „legitimnosti“ kao prepreci poštivanju ljudskih prava.

Dugo se predsjednik SDA opirao kapitualciji koja je bila izvjesna. Sada bi rado da podijeli odgovornost za beznađe u BiH sapleteno u reformu Izbornog zakona po mjeri onih koji se nikada nisu odrekli fašističkih vrijednosti razdvajanja ljudi na više i manje vrijedne. Svojim izlaganjem na Svečanoj akademiji Hrvatske matice iseljenika to je potvrdio lider HDZ-a BiH Dragan Čović ponovnom tvrdnjom da su Hrvati u BiH kao „najmalobrojniji i najvrijedniji“. 

Čovjek iza čije politike je ostala pustoš u mostarskim gigantima Sokol i Aluminij, ali i puste hrvatske kuće u RS- u opet je ponizio svog koalicionog partnera netačnom tvrdnjom o „nosiocima svih pozitivnih procesa u BiH“. Indirektno, valjajući se u velikoj hrvatskoj laži o uspješnoj borbi za legitimno predstavljanje Čović je inputirao SDA odgovornost za blokadu federalnih institucija, izostanak implementacije izbornih rezultata u F BiH, ali i kriminal koji se valja u tehničkom mandatu na koji su ukazali federalni revizori.

Svojim oproštajnim pismom dragom Draganu predsjednik SDA je na pijedestal uzdigao člana Predsjedništva BiH Željka Komšića dajući snagu njegovoj argumentaciji da je u dil sa SDA ušao kako bi spasio državu. Sada je jasno da Izetbegović sam nije smio ispuniti zahtjeve HDZ-a, a lider DF-a kao u rijetko čemu ostao je dosljedan u odbijanju da ako ništa prećutno da legitimitet rušiteljima države.

SDA bi sada rado za reformu Izbornog zakona podijelila odgovornost sa ostalim političkim partijama koje se protive legitimnom predstavljanju. Ustvari SDA se želi spasiti od ispadanja iz voza u koji bi kako se čini predstavnici EU konačno strpali one koji će istinski u BiH graditi evropske vrijednosti. Davno je SDA trebala priču o reformi Izbornog zakona vratiti u Parlament BiH bez obzira što je ranije SNSD-u i HDZ-u isporučila sve mehanizme blokade. 

Zato bi sada lider SDA trebao prvo javno priznati svoje greške, čime bi u startu one koje sada priziva u pomoć amnestirao od neuspjeha koji je izvjestan bez pritiska međunarodne zajednice. Sve ostalo moglo bi se protumačiti kao novi pokušaj SDA da vlastite poraze sakrije iza širokog konsenzusa, kao i u slučaju propale Revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije. Ako je Bakir Izetbegović iskren onda bi sa širokom koalicijom kroz parlamente trebao pokrenuti i procese koji će rezultirati obračunom sa korupcijom kao jedinim učinkovitim sredstvom za pobjedu nad zagovornicima „legitimiteta“.