Piše: Rasim Belko
Političke organizacije, bolje rečeno politikantske krimi skupine s interesom bogaćenja uskog kruga u protekle tri decenije su pokazale da građanima i narodima Bosne i Hercegovine ne mogu, ne znaju i možda najtačnije neće donijeti bolji životni standard, perspektivu zbog koje mladi ne bi glavom bez obzira bježali iz domovine.
Populizam je preplavio Evropu, pomiješavši kroz historiju podijeljene političke blokove centra, lijevih i desnih. Populisti su danas svi. U Bosni i Hercegovini ti populisti imaju i prefiks defektni. Defektivni populizam ostavio je Bosnu i Hercegovinu u zapećku euroatlantskih integracija, na marginama svjetskih i evropskih dešavanja. Takvo uređenje političkog djelovanja kreiralo je ambijent u kojem svi skupa u ovom rajskom trouglu odumiremo i izumiremo. Nekako nesvjesni šta nas čeka, plovimo ka sopstvenom kraju.
Iza nas je paklenih 30 godina koje uključuju početak demokratizacije, agresiju, rat i razaranje, a onda pokušaj obnove, pljačke, PTSP po glavi stanovnika, i duboku komiranost društvenog bića. Međusobno izolirani i isprepadani građani i narodi u Bosni i Hercegovini osuđeni su na nestanak, a sa njima i Bosna i Hercegovina.
Stoga je suludo i bespredmetno očekivati da procesi koji su normalni za SAD i Evropu u Bosni i Hercegovini mogu unaprijediti njenu opću sliku. Suludo zaista. Jer, ovdje političke partije prave otpadnici, moderni pljačkaši isplivali iz western filmova. Ovdje kradu svi, sirotinja, bogati, lopovi, sudije, političari. Kada bi se jednog dana uspostavila vladavina zakona, trećina Bosne i Hercegovine morala bi biti pretvorena u zatvor.
Igrati se demokratije i modernizacije države koju jede galopirajući kancer mogu samo politikanti sa debelim računima širom svijeta. Ali im to ide za rukom, jer očito je da imaju moćnu pomoć iz vana i plivaju na podaničkom odnosu iznutra.
Podanički odnos kanalizacioni je sistem kojim bez problema plivaju politikantske strukture ove države, zbog kojeg svi koji ne podnose smrad etnosa, veličanja ratnih zločina, ponižavanja i okrutnog siromaštva... odlaze u svijet s koferom u ruci.
Od Une do Drine, od Save do mora očito je da još ne postoji struktura ljudi, građana, naroda, ostalih, legitimnih, konstitutivnih, siromašnih koji imaju snagu da izađu i poruče BILO JE DOSTA!
Bunt na Balkanu je odvajkada bio prepoznatljivi simbol protiv zala različitog oblika. Ko, kako i čime je pritisnuo 'delete' u našem mozgu i obrisao nam podatke o potrebi odbrane od zla ne znam, ali sam siguran da su nam trojancima, virusima i ko zna kojim nas instrumentima zatrovali mozak. Takav mozak srušio se kao loše zaštićen operativni sistem i teško ga je oporaviti.
No, ako ostane u hibernaciji i ne pokuša se oporaviti uskoro će mu ćelija po ćelija izumrijeti, a izumrijeti će i Bosna i Hercegovina o kakvoj smo učili i kakvu sanjamo.
Građanski bunt, pobuna, neposluh mehanizmi su kojima je pučanstvo širom svijeta tjeralo svoje zle umove i čistilo svje mozgove od trojanaca i virusa. Građanskog neposluha kao zle sjene boje se i oni nedodirljivi diktatori koji suvereno vladaju dražvama i od njega se štite na sve moguće načine. A opet ih taj neposluh jednog dana otjera u prošlost.
Autokratski režimi unutar Bosne i Hercegovine daleko su od moćnih. Baš kao što su i autokrate koje predvode te režime daleko od nekih velikih autokrata. To su ti obične pijavice, kukavice, politički idioti, maloumni lideri. Zašto ih je onda toliko teško srušiti?
Dizali su naši preci bune i pobune protiv najvećih carstava svijeta, ne razmišljajući o uspjehu i neuspjehu, posljedicama i porazu. Neki su završili obezglavljeni, drugi su postali izdajnici, treći su ostvarili uspjeh. Ali nikada do ovog modernog doba Bosne i Hercegovine na ovom prostoru nisu postojali ljudi koji jedva preživljavaju i opstaju a da su toliko ne spremni za akciju, neposluh, borbu za bolje dane svoje djece u svojoj domovini.
Krajnje je vrijeme da narodi i građani Bosne i Hercegovine počnu isticati i profilisati svoje vođe neposluha trodecenijskoj tiraniji. Krajnje je vrijeme da se probudimo iz trojanske kome, da strah ostavimo iza sebe i krenemo u pobunu protiv modernih robovlasnika koji eksploatišu posljednje godine Bosne i Hercegovine kakvu znamo i volimo.
Ostanemo li u hibernaciji jedno jutro probudit će nas Sirijci, Afganistanci, Pakistanci, Finci, Nijemci i Amerikanci i dati nam 24 sata da pronađemo neku novu zemlju, jer naša domovina više neće biti naša država.
Baš kako to rekoše i otpjevaše "Letu štuke" prije 14 godina:
"Koliko košta sloboda? Čime se ona mjeri?
Bez zemlje, para i roda, u svojoj privatnoj vjeri
Istina davno rečena, svi ispunjeni snovi
Zaplovi
Svi na ulice, dižimo guzice
Jer svijet je u nama, a ne u kulama
Svi na ulice, nek padnu ubice"!
Inače, u nestanak padamo mi i Bosna i Hercegovina!