Bitka za grunt u Zvorniku, Ćerim Juzbašić jedan je od heroja koji ne daju svoje

Piše: Ernad Metaj

Od kraja rata do danas Ćerim Juzbašić odolijeva pritiscima da proda svoju imovinu u centru Zvornika. Ponude stižu skoro svakodnevno, ali Juzbašić sa kupcima ne želi uopšte pregovarati. Novac koji mu se nudi osgurao bi mu mirne izbjegličke dane u Sarajevu, ali ne želi se odreći onoga što je njegova porodica 500 godina stvarala. 

-    Mene novac ne interesuje. To je moj način borbe protiv nastavka etničkog čišćenja u RS – u, samo drugim sredstvima. Želja mi je da se vratim u Zvornik i da pokušam živjeti od svog rada, ali za to se još nisu stekli uslovi. Uništili su mi privremeni objekat koji sam imao na autobuskoj stanici u koji sam uložio 60.000 maraka, ali zbog rata nikad nije proradio. Prostor u centru grada koji imam često devastiraju, razbijaju portale jer sam dozvolio da se postavljaju smrtovnice Bošnjaka, priča nam Juzbašić.

Prije rata je bio autoprevoznik, u Zvorniku se kaže živjelo lijepo. Danas prema njegovom mišljenju nije tako. Često je u Zvorniku, nema prijetnji, ali se pritisak na Bošnjake vrši na druge načine. Lično se bori da ospori nelegalnu gradnju na objektu pored svoje kuće kojom mu je uzurpiran dio zemljišta.

-    Išao sam kod načelnika, obećao mi je da će to biti sređeno, ali se i dalje gradi. Prvo je počeo jedan doktor koji je u zgradi pravio svoju ordinaciju, a sada se i drugi žele širiti na sličan način, priča nam Juzbašić.

U Sarajevu je podstanar, snalazi se za posao i kaže sve je teže pokriti sve obaveze koje ima u Sarajevu. Porodičnu kuću koja se nalazi pored mosta koji povezuje Zvornik i Mali Zvornik  je djelomično sanirao, tek toliko da se može prenoćiti. Od FBiH je jednom dobio pomoć od 3.000 maraka koje nisu bile dovoljne da osigura sebi i porodici povratak u Zvornik.

-    Često mi zbog prezimena kažu da je moja porodica bogata i da nama ne treba pomoć. To su predrasude, ja se patim u Sarajevu, a da u Zvorniku pokrenem nešto što bi mi osiguralo egzistenciju nemam. Godine su učinile svoje, bilo je nešto ušteđevine, ali sam je potrošio na liječenje. Uz to mojoj porodici su oduzeli 15 dunuma zemlje, a za svoja prava u RS se teško boriti, jer se advokati brzo dogovore sa predstavnicima vlasti i više vide vlastiti nego interes klijenta. Ja se ipak neću predati i  vjerujem da ću u svom Zvorniku živjeti od svoga rada. Problem je što supruga i kćer nisu raspoložene za povratak, ali ja sam se spreman i razvesti da bi konačno bio svoj u svome, kaže Juzbašić.

Naš sagovornik je miran čovjek na čijem licu su se ocrtale brige i tegobe života van svoga doma. Imao je dva srčana udara, ali njegovo srce i dalje snažno zakuca kada priča o životu u Zvorniku. Ponosan je jer niko od njegove porodice još ništa nije prodao od imovine. Svjestan je kaže da nasljednici drugačije gledaju na budućnost, ali on će se potruditi da njegova djeca ne mogu prodati imovinu kada njega više ne bude. Zna naš sagovornik koliko je grunt važan i vjeruje da će oni koji budu imali zemlju jednog dana na njoj, ili živjeti, ili privređivati.