Sebi(ja) kod ljevice, drug Hercegovac se boji da građanska BiH ne ostane u opoziciji

Piše: Ernad Metaj

Sukobi u Našoj stranci i povlačenje Peđe Kojovića s mjesta stranačkog šefa za mog druga Hercegovca nisu iznenađenje. Naprotiv, prema njegovom mišljenju turbulencije u Našoj stranci su odraz stanja u cjelokupnom bloku koji sebe promovira kao građanski, ili lijevo orijentiran.Moj drug koji poslije rata luta Bosnom i Hercegovinom u nadi da će i on postati konstitutivan je tužan jer kako kaže zna da su građanske stranke izgubile ideologiju i da se unutar njih uglavnom bije bitka za unutarstranačku konstitutivnost. Od tih bitki građani nemaju nikakve koristi, a drug Hercegovac kaže da je neko dobro primijetio na društvenim mrežama kako su iz Naše stranke otišli svi koji su valjali, a ostala je „Sebija Ćudić".  

Sjetio se Hercegovac teksta Ive Komšića od prije dvije godine u kojem autor tvrdi da je „ljevica“ postala prazna floskula, puka stranačka ideologizacija bez pokrića. Smatra da je i dalje u BiH prisutno uglavnom verbalno ljevičarenje koje je samo po sebi demagogija i neučinkoviti populizam. Boli mog druga Hercegovca jer zna da takve politike nemaju nikakav učinak na promjene, one su samo utisak, poza, oportunistička stihija.

Nedostatak hrabrosti kod većine ljevičara i građanski orijentisanih političara iskoristili su bivši desničari zauzimajući njihov prostor djelovanja prijeteći da građansku BiH još dugo ostave u opoziciji. Za druga Hercegovca najbolji primjer je veliki uspjeh NIP-a u Kantonu Sarajevu. Ne spori moj drug Hercegovac da je Konaković pokazao hrabrost, čak i bezobrazluk. Skida mu kapu jer mnogo radi za razliku od fine gradske raje koja se uglavnom orijentisala na angažman po društvenim mrežama i ratovanje saopštenjima. Drug Hercegovac misli da upravo Konaković dokazuje ispravnost teze Ive Komšića da ljevica i građanske stranke od desničara trebaju naučiti kako se proizvode politički događaji. Bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost oni zaokupe javnost i stvara se dojam kao u KS da samo NIP radi nešto konkretno. Ako se nešto ne promijeni u skorije vrijeme drug Hercegovac je ubijeđen da će SDP u ostatku BiH doživjeti sarajevsku sudbinu. Što se tiče Naše stranke u njih drug Hercegovac nikada nije posebno ni vjerovao, misli da ih država previše ne interesuje. Njima je važno da lične ambicije zadovolje u velikim gradovima i to isključivo u dijelu koji nije pod kontrolom HDZ-a, ili SNSD-a.

Vrti moj drug Hercegovac glavom jer zna da se unutar BiH ne koriste prilike koje otvara EU rušeći koncept konstitutivnosti i legitimnih predstavnika. Čini mu se da ima istine u tvrdnjama da su ljevičari i građanske stranke ustvari bošnjačke političke stranke koje vrebaju priliku samo da zamijene SDA u partnerstvu s HDZ-om i pobjednicima izbora u RS-u. Drugu Hercegovcu je simpatična nova gradonačelnica Sarajeva, ali je prilično ubijeđen da se iza njene suknje ne može sakriti nerad ostatka ljevice. Bez hrabrosti će se brzo istopiti i potencijal same gradonačelnice kao figure koja bi mogla istinski, a ne samo kozmetički Sarajevo približiti Banjaluci i Mostaru. 

Ljevica i građanske stranke ne smiju hraniti tezu o Željku Komšiću kao bošnjačkom predstavniku u Predsjedništvu BiH jer sami još ništa ozbiljno ne rade na jačanju vlastite pozicije kod Hrvata i Srba. Naprotiv, još se podmeće noga pokušaju potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića da SDP vrati iz mrtvih u RS-u. Bez promjene paradigme kod ljevice i građanski orijentisanih stranaka politika u BiH će se kako kaže moj drug Hercegovac i dalje svesti samo na jedan naziv, a to je Sebi(ja).