Pismo međunarodnjacima: Je li dozvoljeno što nije kažnjivo?

Piše: Rasim Belko

Prošlo je 26 godina otkako je modernoj, naročito evropskoj civilizaciji ocrnjen obraz kao nikada u posljednjih pet, šest decenija. Evropski i svjetski mirovnjaci, vojskovođe i diplomate dopustili su da se pred njihovim očima dogodi zločin kakav se nije dogodio još od svjetskog rata broj dva.
 
Nezaštićeni civili, naročito žene i djeca, bačene su krvoločnim i krvi žednim poganima kao što su u starorimsko vrijeme hranili lavove ljudima. Ali, za razliku od rimskog vremena, civili zaštićenih zona Srebrenica i Žepa, nikome nisu skrivili skoro ništa, osim što su u pogrešno historijsko mjesto bili muslimani, na teritoriji za koju su bosanski Srbi umislili da njima pripada.

Svijet, koji je kroz svoju najnemoćniju organizaciju, Ujedinjene nacije, sve posmatrao kroz ekranske durbine, nije ni trepnuo, a hiljade bošnjačkih žena, djece i staraca već je bilo krvnički ubijeno, bagerima zatrpano, pa nanovo prekopano i na druge lokacije prebačeno.

Uvaženi međunarodnjaci, nema tih presuda vaših i naših sudova koje srebrenički sunovrat civilizacije mogu osvijetliti tako da bi to bilo barem trun svjetla pred očima majki koje izgubiše sinove i kćeri, djece koja izgubiše očeve i majke. Koja to presuda drugovi međunarodnjaci može ublažiti bol silovane djece, koja su danas odrasla.

Tu, ali i hiljade drugih boli koje i danas odjekuju nebom iznad Srebrenice i Žepe, je nemoguće izliječiti, jer nema mehanizma koji mrtve oživljava, a bez toga živi ostaju samo spomenari muka i bolova genocida s vašim, međunarodnim pečatom.

Ali, znate li gospodo međunarodnjaci, šta je žrtvama gore od bola kojeg boluju za najmilijim? Znate li šta para srce majci koja je izgubila šest sinova ili silovanoj djevojčici? Znate li šta je gore od prevrtanja bosanske zemlje da bi se našla makar i jedna koščica djeteta, kako bi mu se omogućio konačni smiraj?

Znate li gospodo međunarodnjaci?

Gore od svakog bola je to što preživjele žrtve srebreničkog genocida svakodnevno trpe sramotno ponašanje sljedbenika i štovaoca krvnika iz Srebrenice i Žepe. Gore od bola gospodo međunarodnjaci je ono što žrtve genocida moraju slušati svakodnevno, a slušaju kako se omalovažavaju njihova djeca, roditelji, i kako se tvrdi da je broj ubijenih izmišljen, da su neki iz srebreničkog "bijelog polja duša" izmišljeni ili živi.

Shvatite gospodo međunarodnjaci, da svaka rana boli, ali da soljenje te rane skoro 30 godina poslije boli više! Zato vas pitam gospodo međunarodnjaci, je li nekažnjivo isto što i dozvoljeno?!

Znate li gospodo međunarodnjaci da ste baš vi najveći i jedini krivci zbog nepostojanja zaštite žrtve, koja je prošla pakao, izgubila porodicu, a danas je omalovažavana, ugrožavana?

Gospodo međunarodnjaci, vi ste istovremeno krivi i što država Bosna i Hercegovina nije u mogućnosti zaštititi žrtve jednog od najgorih zločina koji se dogodio u njenoj historiji.
Zato, gospodo međunarodnjaci, konačno morate shvatiti da vam je obaveza ispraviti historijske greške i nepravde vaših prethodnika u međunarodnoj i diplomatskoj politici.

Predugo su ti vaši predstavnici čekali da zaustave vojno-političko vodstvo bosanskih Srba u stvaranju najveće klaonice i mučionice na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Upitajte se zato gospodo međunarodnjaci čekate li i vi previše da zaustavite divljanje sljedbenika zločinačkih politika.

Jer, soljena rana će kad tad početi zarastati, a iz rane će se roditi nove generacije.
Imate li pravo gospodo međunarodnjaci da dozvolite da iz te rane izrastu generacije koje će se mrziti i nastaviti niz zločina. Spriječite to gospodo, krajnje je vrijeme. Spriječite to ako imate i trun savjesti, koju vaši prethodnicu nisu imali 11. jula 1995. godine. 

Spriječite to!