Zloupotreba genocida: Benefiti Vučićevog 'smrdljivog sira' i Vojinove ljudskosti

Piše: Ernad Metaj

Odvratna je, nepotrebna i sociopatska izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da su ga na dženazi u Srebrenici gledali kao „smrdljivi sir“. Vučićeva potreba da sebe među ubijenima u genocidu proglašava žrtvom dala je za pravo direktoru Memorijalnog centra Potočari Emiru Suljagiću da ga okarakteriše kao poremećenog, (nije jedini i nije prvi put). Time se bez obzira na (ne)tačnost dijagnoze pristaje na nastavak estradizacije obilježavanja godišnjice genocida koji isključivo odgovara onima koji žrtve vide kao sredstvo za ostvarivanje vlastitog cilja. 

Zadah onog što je izašlo iz Vučićevih usta čini se kao uvreda za pomenuti sir i zato je trebalo pustiti samo da se provjetri, kao u onoj narodnoj u kojoj se kaže „otvori prozor da glupost izađe“. Izostanak reakcije zabolio bi Vučića i ostao bi sam u svome „smradu“, a ovako se po njegovoj želji isti uskomešao i ponovo zagađuje prostor koji bi trebao biti ograđen i čuvan kao svetinja i mjesto najdublje intime.

Sve što je Vučić radio nakon dolaska u Potočare opravdano otvara sumnju da je planirao zloupotrebu naklona žrtvama za koje neće da prizna kako su stradale u genocidu. Ako se nije moglo ranije „Vučićeva predstava“ morala je poslužiti da se konačno prestanu promovirati oni koje hoće, ili neće, doći u Potočare. Tamo trebaju biti oni koji kao što je napisao potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović to osjećaju kao ljudsku obavezu. 

Odnos prema Srebrenici možda otkriva i suštinu Mijatovićevog razlaza sa SNSD-om i njegovim liderom Miloradom Dodikom koji je zbog političkih benefita negirao samog sebe mijenjajući mišljenje o karakteru zločina koji se desio u Srebrenici. Vraćanje Mijatovića u Potočare i njegova istrajnost da prvo kao čovjek, a onda i kao Srbin moralno ne poklekne u „poželjno“ negiranje genocida putokaz su kako se iz teške prošlosti može stvarati bolja budućnost. S obzirom na njegovu trenutnu poziciju Mijatović je u pravu kada kaže da mu vlastita odluka i osjećaj da se treba pokloniti žrtvama i vraćati u Potočare, umjesto političkog benefita donijeti prezir, kod onih koji ne žele da shvate ljudsku patnju, stradanje i dušu.  

U tom smislu nepotrebno je politizirati i odluku potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića da ovog 11. jula dođe u Srebrenicu. U Predsjedništvo BiH i bilo koju drugu državnu instituciju Abazović bi trebao biti primljen kao državnik susjedne zemlje bez obzira ide li, ili ne, u Potočare. Isto tako odlazak u Potočare treba ostati lični Dritanov čin koji mu je olakšan usvajanjem Rezolucije o zabrani negiranja genocida u crnogorskom parlamentu.

Kao što genocid u Srebrenici treba prestati biti predmet međudržavnih i međunacionalnih sporenja jednako je važno prestati sa zloupotrebom obilježavanja 11. jula i u stranačke svrhe. Na to je ovih dana u Bugojnu upozorio jedan od vijećnika Džemal Bilanović koji je zatražio od općinskog, ali i rukovodstva SDA da svim Bugojancima koji to žele omoguće učešće u obilježavanju sjećanja na genocid u Srebrenici na lokalnom šehidskom mezarju. Zato se Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, mora obilježavati daleko od stranačkih politika i veličanja stranačkih šefova koji će "ubirati poene” na užasnoj tragediji jednog naroda. I nikada više na dženazi ne bi smjelo biti VIP mjesta.