Zašto je Đukanović dobrodošao u BiH, a Milanović i Abazović nisu

Piše: Amra Vrabac 

Nema opravdanja za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića zašto je jučer ignorisao Srebrenicu i odbio odati počast za 19 žrtava genocida. Ni Cvijet Srebrenice na reveru s kojim je jučer došao u Vitez ne može biti nikakva olakšavajuća okolnost. Ako je već odlučio 11. jula doći u BiH, zaobići Srebrenicu i otići u Vitez u općinu gdje je u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine počinjen jedan od najsvirepijih zločina nad Bošnjacima kada je selo zapaljeno, a ubijene cijele porodice od najmlađeg do najstarijeg člana, onda je Milanović barem trebao otići i pokloniti se tim žrtvama. Ovako, njegovu posjetu možemo tumačiti kao čistu provokaciju i nepoštivanje Bosne i Hercegovine. Zaboravlja Milanović da su Bošnjaci i najveća nacionalna manjina u Hrvatskoj. Mnogi od njih dali su mu glas, ali to će biti vjerovatno prvi i posljedni put.

Iako je Milanović pokazao svu svoju bahatost turnejom, kako to nazva Davor Gjenero po „teritoriju “Herceg-Bosne”“, on se na tome nije zaustavio. Kazao je kako je došao osobno čuti probleme Hrvata. I čut će ih vjerovatno, od HDZ-a i HNS-a, ali isto tako bi dobro bilo da ih Milanović čuje i u Sarajevu, Tuzli, Zenici. Ili za Milanovića, kao ni za Čovića to nisu "legitimni Hrvati". 

I nije se zaustavio Milanovića pa je u obraćanju dodao da Željko Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda i da člana Predsjedništva moraju birati građani hrvatske nacionalnosti. Komšić zbog poštovanje prema 11. julu i Danu žalosti nije želio odgovarati Milanoviću.

Ali evo pitat ću ja Milanovića da li je ponio sapuna i parfema jer će nam po njegovom odlasku trebati. 

S druge strane, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović jučer je bio u Potočarima. U tišini, mirno i dostojanstveno kako to samo i priliči Potočarima i s poštovanjem prema žrtvama ispunio je svoju i ljudsku i političku dužnost. Riječi koje je upisao u Knjigu žalosti napisane se s puno pažnje i šalju poruku koja je jedina moguća s tog mjesta. Da se nikome i nikada više ne ponovi.

Đukanović se jučer nije obraćao. Ali i da jeste ko bi mu imao pravo to zamjeriti. Oko njegove posjete nije bilo nikakve pompe niti bi predsjednik Crne Gore došao u takvoj atmosferi za razliku od drugih koji su se danima nametali kao govornici i predstavnici Crne Gore.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović i uoči i tokom boravka u Srebrenici imao je niz nepotrebnih i nekorektnih izjava. Osim što se pokušao samopozvati da se obrati na komemoraciji pa je sam sebe demantirao jer nije bio ni planiran, nakon ukopa u Potočarima dao je izjavu koja vrijeđa svakog normalnog čovjeka:

„Moja poruka danas, simbolički neka bude iz Srebrenice, da odamo počast žrtvama i neka se sahrani mržnja, podjele, svađa, a neka iz plodne zemlje Bosne nikne mir, ljubav, tolerancija, blagostanje i neka se širi regionom i Evropom“, rekao je Abazović.

Abazoviću očito nije jasno da je u Bosni i Hercegovini davno već nikao mir, jer da nije tako osveta za Srebrenicu ne bi bila pravda, kako to žrtve poručiše, već pokolj, zločin, istrebljenje svih onih koji nisu Bošnjaci. Koliko smo tolerantni pokazuje i odnos upravo prema Abazoviću koji usred Sarajeva dan pred Srebrenicu izjavi kako mu je žao što nije vidio s Dodikom, ali da je dobrodošao u Crnu Goru. Ako je Abazović došao kako bi pozivao negatore genocida u Crnu Goru, onda nekadašnji sarajevski student više nije dobrodošao u Sarajevo.

I bez obzira na Abazovića, Crna Gora ove je godine imala najznačajniju delegaciju, nakon preživjelih žrtava i njihovih porodica. Počast su odali i mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo i parlamentarci koji su inicirali usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici.