Je li visoki ‘završen’ na dubrovačkom političkom kruzeru: Schmidt se utopio u hrvatsku UZP legiju!

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Napisah nedavno da unutrašnje muke i probleme Bosne i Hercegovine neće riješiti nikakve zapadne birokrate i činovnici i gle čuda neviđenog. Ne, naš novi visoki nije otišao kod Seje Brajlovića u prvu posjetu. Dao Bog da jeste. Manja bi šteta bila.

Christian Schmidt je prvom posjetom upravo potvrdio tezu da zapadnjaci neće riješiti naše probleme. 

Dapače, pokazao je da bi tokom misije više mogao da nam stvara, nego rješava probleme. Jer, teško je vjerovati da je Schmidt neinformisan, da je zalutao. Skloniji sam tome da je namjerno odabrao Hrvatsku i Dubrovnik u osvitu mandata visokog predstavnika za BiH. Otišao je Christian Schmidt u osinje gnijezdo neohegemonističkih politika Bosne i Hercegovine, a tamo dobronamjerni ljudi ne idu ako su zaista dobronamjerni.

Više od decenije traje ta neohegemonistička politika Hrvatske u pokušaju da Bosnu i Hercegovini podijeli prvo po antidemokratskim principima, a potom i teritorijalno. Kao ni Toby Vogel, tako ni autor ovih redaka ne zna i ne može dokučiti je li dolazeći visoki predstavnik nesvjestan, stranački nastrojen ili gluh.

"Nisam siguran ni da li je važno. I dalje zapanjen kako je bilo ko, ko ga savjetuje smatrao da bi Schmidtov prvi sastanak s bh. političarem trebao biti s HDZ-ovim Čovićem ... u vrijeme kada je Čović uključen u sporne razgovore o reformi Izbornog zakona, nastojeći da Dejtonski sistem učini više etnički podijeljenim.OHR je bio usamljeni glas razuma protiv pritiska EU, Velike Britanije i SAD-a koje su radile na brzoj isporuci Izbornog zakona. Čini se da će se to promijeniti sa Schmidtom", poruči Vogel sa Twittera.

U ovoj poruci sadržana je bojazan svih onih koji Schmidtu ne vjeruju zbog njegove političke pripadnosti, ali i zbog stavova Njemačke koji su u posljednje vrijeme promjenjiviji kao rijetko kada u historiji. Schmidtovo djelovanje zasigurno će biti obilježeno i uslovljeno novom garniturom njemačke politike, nakon odlaska Angele Merkel.

No, u slučaju da zvanični Berlin prepusti Schmidta njegovoj procjeni i u slučaju da je Vogel u pravu oko ostatka međunarodne zajednice, teški dani čekaju Bosnu i Hercegovinu, a politička temperatura mogla bi skočiti mnogo više od ovih ljetnih vrelina.

Jer, Christian Schmidt je sam izabrao etiketu koju će nositi u prvoj godini mandata. Otišao je u osinjak sljedbenika i nasljednika UZP politika protiv Bosne i Hercegovine. Prije nego je u Sarajevu rekao dobar dan, srdačno se družio s jednim Draganom Čovićem, glavnim kočničarem svih normalnih procesa u BiH. A ko se sa Čovićem druži, njemu je do Bosne i Hercegovine stalo ko do lanjskog snijega. A ništa više mu nije stalo ni do Hrvata.
Istovremeno, taj naš visoki, susreo se i sa Gordanom Grlić Radmanom, šefom ofanzivne hrvatske diplomatije, koja koristi apsolutno svaku priču da plasira svoj kontekst nemogućnosti Bosne i Hercegovine u njenom današnjem obliku. Taj Grlić Radman je neka verzija Gebelsa za hrvatske interese protiv Bosne i Hercegovine. A kada se hrvatski Gebels druži sa Schmidtom, teško je vjerovati da Nijemac može iz razgovora izaći a da nije načet hegemonističkim, zločinačkim i neprijateljskim politikama.

I na kraju, a zapravo najvažnije, novi visoki stare međunarodne zajednice, družio se i eglenisao sa Andrejom Plenkovićem, dugogodišnjim miljenikom i Berlina i Brisela. O čemu su eglenisali ne moramo nagađati, jer nakon tog eglenisanja predsjednik Hrvatske Zoran Milanović dolazi na dan genocida pričati UZP priče, pljuvati po Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Stoga, ovo više nije samo UZP, ovo je UPN - udruženi politički napad, združenih snaga Brisela, Berlina i Zagreba. Jasno je kome je u tom slučaju namijenjena žrtva, jer ta prokleta historija se ciklično ponavlja. Zanimljivo da se baš ponavlja u danima kada je bošnjačke civile Srebrenice i Žepe isti taj UPN ostavio da čekaju krvnike s noževima i budu poklani, silovani, spaljivani, a njihova tijela prekopavana.

Sumirano, Christian Schmidt, novi visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, u Sarajevu ne bi smio biti dočekan otvorenih ruku i sa cvijećem dobrodošlice. Neko bi ovom njemačkom katoliku i demokrati trebao pojasniti da više nemamo žrtava koje će ostaviti za klanje, i da se to više neće desiti.

Neko bi mu jasno morao poslati poruku da niko od onih koji vole Bosnu i Hercegovinu više ne vjeruje u međunarodnu zajednicu i njihovu demokratiju. U Sarajevu bi Schmidta trebalo dočekati s mega izložbom bilborda sa slikama Ahmića, Dretelja i brojnih drugih logora pod zastavom hrvatskog udruženog zločinačkog poduhvata.

Možda bi Schmidt tada shvatio koliko je pogriješio. A i ako ne shvati, znao bi da spavamo otvorenih očiju. Jer, nama je jedan Akaši dovoljan za života. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i njeni narodi i građani, niko više nema pravo na bespogovorno povjerenje.

Od Akašija do Schmidta, sjaši kurta, da nas kolje murta! Neće moći, gospodo europejci! Neće moći!!!