Crveni Zoka pod zastavom Herceg Bosne i teklići iz Sarajeva

Piše: Ernad Metaj

Crveni Zoka je nadimak predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji je nekada nosio zbog ideologije koju je zastupao, a sada bi mu trebao ostati jer u izjavama „lupa“ opasno koketirajući sa desnicom. Predsjednik koji se na domaćem terenu nije proslavio tokom ovog mandata pokušava u gostima sakupljati poene. Trenutno to čini u BiH, zemlji za koju sam kaže da je „predzadnja rupa na svirali“ u Evropi.

Milanovića rijetko ko ozbiljno shvata što je pokazao samit NATO-a gdje je bez obzira na poziciju hrvatsku muziku nadjačala „mrska“ joj iz BiH. Ovih dana Milanović se opet uhvatio „predzadnje rupe na svirali“ igrajući po notama bosanskih HDZ-ovaca kojima je on na izborima bio jednako mrzak kao njemu danas Sarajevo. Milanović osporava legitimitet Željka Komšića, koji je ipak u svakoj općini u BiH dobio glas, a ni sam ne može u BiH dobiti više hrvatskih glasova od njega. Gore od Milanovića je samo prošao Falatar. 

Pitanje je da li Milanović govori istinu kada tvrdi da u Sarajevo neće zbog Komšića. Objektivno niko ga i ne zove, a tamo svakako sjede kako tvrdi Milanović neki anonimusi za koje njemačka kancelarka Angela Merkel nije čula, ali je ipak iz ove zemlje krenula inicijativa da EU ne podrži legitimno predstavljanje u BiH što se i desilo. 

Ne bi nas začudilo da se Milanović negdje na svojoj turističkoj ruti kroz dio BiH sretne sa samoproklamovanom opozicijom iz NIP-a i SBB-a koji su ovih dana glasnogovornici težnji HDZ-a za dalju podjelu BiH. Mogao bi Milanović nove „potrčke“ poslati da skoknu do Predsjedništva BiH kako bi Draganu Čoviću vratili zastavu na udruženom zločinačkom poduhvatu stvarane Herceg Bosne pred kojom se šepurio dok je bio u Predsjedništvu BiH. Zbog Milanovića i politika sličnih njegovoj u Sarajevo mora mlada plivačica Lana Pudar jer u Mostaru jedino može plivati u bari punoj krokodila.

Osim samopromocije Milanovićeva posjeta nema nikakav diplomatski značaj. Od nje koristi nemaju ni Hrvati jer za „legitimnost“ se ipak mora boriti u Sarajevu, a tamo Milanović neće, niti je dobrodošao. Hrvati iz BiH nemaju „legitimnost ni u Zagrebu koji im je uzurpirao vodu iz Buškog jezera, ali i pokazao da Srbijanci imaju prednost u COVID – protokolima."

Kad neće u Sarajevo Milanović može po uzoru na Tuđmana nastaviti da se sastaje sa srpskim predstavnicima sa kojima dijeli mišljenje o BiH, ali ne i o Jasenovcu, ili Trgovskoj gori. Neiskrena su to prijateljstva u kojima se svaka strana uvijek mora okretati iza sebe kako ne bi dobila nož u leđa. Kada je riječ o BiH njihov savez 90 – tih nije dao željene rezultate, a ni danas im ne ide baš najbolje. BiH možda jeste „predzadnja rupa na svirali u Evropi“ ali njena muzika i dalje traje.