Što Crnogorcima znači Srebrenica?

Piše: Alek Barović/Portal Analitika

Kao kreator jednog od najpoznatijih djela crnogorske književnosti, čuvenih ''Primjera čojstva i junaštva'' u kojima je iznosio nebeska dostignuća u ovim vrlinama, kako onih koji su bili Crnogorci, ali tako i onih koji su živjeli u neposrednom okruženju Crnogoraca, vojvoda Marko Miljanov davao je primat čojstvu u odnosu na junaštvo. Mnogo je prije toga crnogorski narod skovao izreku - junaka na hiljade, a ljudi u hiljadu jedan!

Odrastanje na tim principima nosi razne moralne pouke. Najvažnija je ona - ne diraj prvi slabijeg od sebe, pa bilo to fizički ili psihički. Ovo je najbitnije naučiti đecu u najranijem periodu života, jer su zbog svoje nebrige sklona da maltretiraju slabijeg od sebe i tako potencijalno nekome nanesu doživotne traume. Druga je svakako proistekla iz ratnih perioda u kojima je velika sramota bila ubijati zarobljenike, nemoćne, ranjene, sve to na bojnom polju. O civilima, a tek ženama, đeci, starim i nemoćnim i da ne pričamo. U tome jednostavno nije bilo ni čojstva ni junaštva. A Crnogorci su u sve bojeve kretali sa jednom velikom ličnom ambicijom, da steknu slavu. Slave u ovome gore nije bilo.

Slavu nijesu ni drugi stekli u Srebrenici. Slave nema u ubijanju vezanog, nedužnog, nemoćnog. Slave nema u jamama, u lažima, u ponovnim pucnjima negiranjem, pucnjima u vezanu i bespomoćnu đecu čije majke nijesu ni slutile da svoje najmilije nikad više neće viđeti, a i ako vide, to će biti samo nekoliko koščica, da se simbolično pohrane u tabut.

Što Crnogorcu znači Srebrenica?

Srebrenica je gubilište, Srebrenica je zločin, Srebrenica je istrebljenje, Srebrenica je genocid.

A Crnogorac u njoj vidi smrt. Isto tako vidi i one popaljenje domove iz druge decenije dvadesetog vijeka, vidi izgorjelu đecu i familiju Petra Zvicera, vidi svu patnju crnogorskog naroda, vidi onu patnju koja je mogla da ga zadesi i sticajem okolnosti nije, iako to nije njegovo groblje.

Jer Crnogorcu je ista patnja bratskog naroda kao i ona njegova. Ne mogu ja biti veseo ako je mome bratu loše. Ne može meni biti praznik, ako je mome bratu žalost. Ne može meni biti slavlje, ako je mome bratu sahrana.

A Bošnjaci i Crnogorci su braća i to niko neće moći da uništi. 

Kad sam vidio one redove nišana kako se bijele, ośetio energiju nevinih duša kako se vesele dolasku njihovih najmilijih, ali i vidio svježe iskopane rake i čuo svaki pucanj i jauk koji se prolomio ovim vrletima i šumama tih julskih dana prije dvadesetšest godina shvatio sam što je to Srebrenica. Najveći zločin našeg doba. Ta rana koja će nas pratiti i opominjati. Opominjati na žrtve, na monstruoznost jednog vremena i jedne ideologije. 

Da se pamti, da se žali, da nema mržnje u srcima, ali da se ne ponovi.

https://www.rferl.org/a/27114531.html