Piše: Dr. sci. Enver Išerić/NAP
Opet smo ovih dana kao građani opterećeni raspravama o legitimnom predstavljanju u Bosni i Hercegovini. To je pojam ili termin koji je zadeverao cijelu političku ali i stručnu javnost. I nikako da izađemo iz tog začaranog kruga. Možda najviše zasluga za takvo stanje ima Ustavni sud Bosne i Hercegovine koji je u predmetu U 23/14, rješavajući zahtjev dr. Bože Ljubića, predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja zahtjeva, u obrazloženju svoje odluke koristio termin „legitimno političko predstavljanje“.
Stručna analiza navedene odluke zahtjevala bi više vremena i prostora, pa ću pokušati u samo par rečenica da komentiram stav Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju.
Tako u tački 49. obrazloženja Odluke Ustavni sud navodi: „Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokratije da vlast u državi proističe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno sa Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja ravnopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti zasnovano na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa“.
Iz navedenog dijela obrazloženja Ustavnog suda mogli bismo zaključiti da je cjelokupna vlast u Bosni i Hercegovini zasnovana na principu „legitimnog predstavljanja“ konstitutivnih naroda i da članove organa vlasti biraju pripadnici konstitutivnih naroda. To naravno nije tačno niti takav zaključak proizilazi iz Ustava Bosne i Hercegovine.
Konstatacija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da je opće načelo demokrataije da vlast proističe iz naroda i da pripada narodu je tačna. Ali ovo načelo pod pojmom „narod“ podrazumijeva građane države, a ne pripadnike konstitutivnih naroda, kako se ističe u obrazloženju Odluke suda.
Takvog tumačenja ovog općeg načela, a niti njegove primjene nema nigdje u svijetu. Takvo tumačenje ovoga načela demokratije bi onemogućilo funkcioniranje i opstanak svake države.
Ustav Bosne i Hercegovine je označio Bošnjake, Srbe i Hrvate kao konstitutivne (u zajednici s ostalima) u smislu da imaju ista prava i da im je cijeli teritorij Bosne i Hercegovine zajednički što je i utvrđeno Odlukom Ustavnog suda U-5/98 (Odluka o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini). I konstitutivni narodi (tako piše u preambuli Ustava) su utvrdili Ustav Bosne i Hercegovine. A Ustavom Bosne i Hercegovine propisan je sastav i način izbora organa Bosne i Hercegovine. I to posebno Predstavnički dom Parlamentarne skupštine, posebno Dom naroda, Vijeće Ministara i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. I nigdje nema propisanog legitimnog predstavljanja osim u Domu naroda gdje je propisan njihov izbor (Bošnjaka i Hrvata) od strane bošnjačkih i hrvatskih delegata u Domu naroda Federacije. Pravno i teoretski nije osigurano legitimno predstavljanje Srba u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, jer je propisano da delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština, a u njoj ima i članova iz reda drugih konstitutivnih naroda.
Niti za jedan drugi organ Ustav ne propisuje način izbora na principu takvog „legitimnog predstavljanja“
Ustavni sud u obrazloženju Odluke dalje navodi: “Pored navedenog, iz naprijed navedenih odredaba Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac u institucijama Bosne i Hercegovine uspostavio proporcionalnu zastupljenost Bošnjaka, Srba i Hrvata kao konstitutivnih naroda.“
I ova konstatacija apsolutno nije tačna. Da je to tako onda onda bi u Vijeću ministara, jer je to jedna od institucija BiH, bilo zastupljeno 50% Bošnjaka, 30 % Srba i 15 % Hrvata. A nije tako ! Takav omjer bi trebao biti (po obrazloženju iz Odluke suda) i u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. A nije tako. Takav omjer bi trebao biti i u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, A nije tako.
Da bismo izašli iz ovoga začaranog kruga, i osigurali legitimno predstavljenje u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, predlažem da se to pitanje riješi na takav način da delegate u Domu naroda Parlamenta Federacije biraju članovi Predstavničkog doma Parlamenta Federacije i to da bošnjačke delegate biraju bošnjački članovi, hrvatske delegate biraju hrvatski članovi, srpske delegate srpski članovi, a delegate iz reda Ostalih članovi Predstavničkog doma iz reda Ostalih i to natpolovičnom većinom ukupnog broja članova svakog konstitutivnih naroda i Ostalih, koji su zastupljeni u Predstavničkom domu.
Što se tiče izbora članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pošto je to šef države i pošto predstavlja sve građane po svojoj definiciji poznatoj pravnoj nauci, onda članove tog tijela trebaju da biraju svi građani Bosne i Hercegovine, jer i građanima Bosne i Hercegovine treba osigurati njihovo „legitimno predstavljanje“.
Izbor članova Predsjedništva po principu da svaki konstitutivni narod bira „svoga“ člana Predsjedništva bi bio u suprotnosti sa svim načelima demokratije i pravne nauke, ali i nepopravljiva greška koja bi ugrozila Bosnu i Hercegovinu i njen opstanak.
Zato neka Bosna i Hercegovina ima jednog predsjednika kojega će birati svi građani, a time bi proveli i sve presude Evropskog suda za ljudska prava koje se odnose na obavezu Bosne i Hercegovine da svim građanima osigaraju pravo da biraju i da budu birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.