Dobre namjere vode u pakao: Valentine Inzko ispuni potočarsko obećanje i zabrani negiranje genocida!

Piše: Rasim Belko ([email protected])

Zloupotrijebiti nadu u pravdu, pucanj je u dušu sagorjelu od teških, plamtećih rana. Rana onih koji preživješe apokalipsu, zločin crnji od tame. Zloupotrijebiti nadu je isto što i potamnjivati mrlju nastalu na krvi i kostima civila Srebrenice, Žepe, Vlasenice i okolnih mjesta. 

Nada koju ubijaju olovkom osjeća isti bol kao što osjeća majka koja čeka smrt dok muče i ubijaju njeno čedo. S nadom se ne bi smjelo igrati. Jer, smrt nadanja je kraj života. 

A žrtve srebreničkog genocida, skoro svakodnevno umiru i rađaju se. Umiru s bolom, rađaju se s nadom. Jer, srebreničke žrtve kao rijetko ko na ovom svijetu znaju šta je pakao na Zemlji. To niko i nikada neće moći shvatiti. Uz svu bol i patnju koja ih u unutrašnjosti razdire, žrtve genocida u Srebrenici već dvije i pol decenije suočene su sa ponižavanjem sljedbenika zločinaca i krvnika. Skoro tri decenije traje bol, gori od bola koji proživješe dok su gledali kako im ubijaju najmilije. 

U tom vremenu, u te dvije i po dekade donošeni su mnogi zakoni, odluke, presude, nametana i ukidana rješenja. Ali, krivci za najveću krvavu mrlju Balkana, Evrope i svijeta u posljednjih 80-ak godina nisu ni pomislili zaštititi one koji su preživjeli pakao, a radije bi bili mrtvi!

Valentin Inzko, austrijski diplomata, vjerovatno je posljednja nada tih žrtava da će konačno imati zaštitu u svojoj državi od svojih komšija i njihovih predstavnika. Inzko je predugo nada i još duže razočarenje. Taj Austrijanac već godinama soli rane koje nikada ne zarastaju, obećavajući proglašavanje zakonskog rješenja, prema kojem sljedbenici Mladića, Karadžića, Plavšić... nikada više neće smjeti vrijeđati žrtve i udarati na njihovo dostojanstvo. 

I danas, 15-ak dana do kraja 12-ogodišnjeg mandata Valentin Inzko nije ispunio obećanje na svetom parčetu krvlju natopljene srebreničke zemlje. Obećao je među bijelim spomenicima crnog svjetskog obraza, da će zaustaviti pomahnitale horde u negiranju žrtve i zločina, da će spriječiti slavljenje zločinca. 

Zato je vrijeme da zabrinuti Inzko postane odlučni visoki predstavnik, da presiječe i zaustavi negiranje genocida, diranje u rane preživjelih i uznemiravanje umrlih. Vrijeme je Valentine Inzko, jer poslije isteka tvog OHR-ovskog roka, vremena biti neće. Kada ode Inzko koji je među nišanima obećao, doći će oni koji niti će obećati niti će donijeti zakon. 

Mnogima od nas je jasno da to nije lagana odluka, da će biti dočekana na nož u Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu. Jasno nam je i da vi gospodine Inzko trpite žestok otpor unutar međunarodne zajednice zbog tog zakona. Ne od Rusije, naprotiv, od zapadnih sila koje izigravaju prijatelje Bosni i Hercegovini, a već drugi put je puštaju krvnicima i zločincima, njihovim sljedbenicima. 

Ali, gospodine Inzko, zar je uopće važno šta misle Berlin, London, Washington i Pariz. Zar je u ovom pitanju važno šta misle oni koji su Bosni i Hercegovini svezali ruke embargom, Srebrenici oduzeli oružje koje znači život i mirno gledali apokaliptično klanje, ubijanje, silovanje, mučenje i progon hiljada ljudi, samo zato što su muslimani - Bošnjaci. Koga briga šta misli zločinačka zajednica, koja je i prije i poslije Srebrenice gledala i gleda brojne zločine širom svijeta. 

Znam gospodine Inzko da ste religiozni i baš zato znam da će vaša savjest biti opterećena ako odete a žrtvama srebreničkog genocida i njihovim potomcima ne ostavite zakonski bedem od krvoločnog uznemiravanja. Jer, gospodine Inzko, gore od boli je kada majci kažete da ukopava prazan tabut, a u tabutu lobanja i šest kostiju. A sin joj kada ga je posljednji put vidjela imao 207 kostiju. Znate li gospodine Inzko? 

Je li visoki predstavniče bitnije naopako i nemoralno mišljenje zapada, koji u svemu prati interese i politiku od umanjivanja bola i patnje svake žive žrtve? Mislim da i vi, baš kao i ja, znate ispravan odgovor na ovo pitanje. 

Zato, gospodine visoki predstavniče Valentine Inzko, donesite taj zakon i zaustavite negiranje genocida. Jer bosanski Srbi, Srbijanci i njihovi predstavnici ga neće zaustaviti. Koliko god se svi mi nadali da će im se savjest probuditi, svima nam je jasno da se to neće desiti. Nije se desilo u ovih 27 godina, neće ni u narednih 207. 

Vrijeme je za odlučnost u moralnom djelovanju, bez obzira na posljedice. Tako nas uče i religiozni i ateisti. Jer i jedni i drugi dijele iste stavove spram moralnog načela da se žrtva mora štititi. 

Zaštitite žrtve gospodine Inzko! Bez obzira na posljedice!

Jer do pakla vode dobre namjere i loša djela. A na putu do tamo svaki zločinac, njegov sljedbenik i onaj ko ga nije spriječio vidjet će slike julskih dana Srebrenice. To je gore i od samog pakla!

Do raja vode samo dobra djela, zapamtite to!