Drina između reisa Džemaludina Čauševića i Trga Srpske vojske

Piše: Muharem Cero

Dugo čekana, a pandemijom navodno usporena, ipak se dogodila plenarna sjednica Ustavnog suda BiH u dugo spornom predmetu izgradnje elektrana na Drini. 
Očekivanja su bila na obje strane, i kod apelanata a i kod suprotne im strane, veća od postignutog. Upuštajući se u meritum, Ustavni sud BiH nije se očekivano odredio prema prijedlogu apelanata za izricanje zaštitne mjere do okončanja cjelokupne priče. 

Svojom odlukom, cijeli predmet je proslijeđen u nadležnost zajedničke Komisije za koncesije BiH, s obavezom da prijepor između strana riješi upravo ona instanca koja je najinvalidnije tijelo koncesionog sistema u BiH. 

Rok od 90 dana za rješavanje spornosti već gotovo u istom satu obznanjivanja sudske odluke je postao predmetom sukoba percepcija same odluke. Dok jedna strana, apelantska, tvrdi da je na indirektan način usvojena zaštitna mjera i da se radovi na izgradnji HE Buk Bijela moraju obustaviti do konačne odluke zajedničke Komisije, ona druga, pozivajući se na neimenovani izvor iz Ustavnog suda BiH, tvrdi da se radovi neometano mogu nastaviti i izvoditi. 

Šteta kao osnov izricanja zaštitne mjere nastaje istovremeno i na jednoj i na drugoj strani. Upravo sukob percepcija merituma ustavne odluke jeste ono čemu su se nadale i jedna i druga strana. Sam ovaj sukob ostavlja prostor za "političku" pijacu, a ne ustavno rješenje u ovom predmetu. Nije isključeno da su neki novi emisari iz ranije nam poznate priče, ovoga puta dolazili s one druge adrese iz prethodne priče. 

Samo možemo naslućivati šta bi bilo predmetom ove političke pijace, no zato će nam trebati vremenski otklon. 

Komisija za koncesije Bosne i Hercegovine je već dugo osporavana u samoj potrebi svoga postojanja, agilni u dokazivanju njene nepotrebnosti bili su redom od Ivanića pa do Dodika mnogi. Sada postaje jasno da je koncept sastavljene države još dovoljno živ i da nastoji dokazati svoju smislenost. 

"Državna zajednica" Dodikovog tipa još uvijek nije poražena. Zajednička Komisija za koncesije BiH je u svojoj zakonskoj nadležnosti tijelo koje se sastoji od sedam članova i to predsjednika Komisije (a koja pozicija ni do dan danas nije popunjena), i tri člana same Komisije, do ostalog pripadajućeg članstva od ukupnog broja sedam se dolazi na način što se imenuju članovi entitetskih i komisija Distrikta Brčko. 

Sastav same zajedničke Komisije upućuje da u svojoj strukturi sadrži teritorijalni i etnički balans koji ne jamči ustavno, nego gotovo isključivo političko rješenje, pa tako jedno imanentno ustavno pitanje posta gotovo isključivo političko. 

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je imao zadaću ocijeniti ustavnost a ne zakonitost dodijeljenih koncesija i sljedujućih administrativnih odluka, zašto je on to prepustio Komisiji, a ne sam ocijenio ustavnu izdrživost osporenog, odgovor valja tražiti ne samo u Sudu nego i izvan njega. 

Sva je prilika da 90 dana od dana objavljivanja u Službenom listu BiH neće biti dovoljno za ispunjenje sudske odluke, te da ćemo po modelu minulog EURA gledati prvo produžetke, pa potom i penale ove cijele priče. 

Zloće bi rekle, neko vješto plete sačekušu za Christiana Schmidta, dolazećeg visokog predstavnika. 

I dok ljetna ustavna trakavica traje, Drinom i dalje teku bosansko neefektuirano ekonomsko blago. Valjda ćemo se jednom početi propitivati čija krivnja je za to. Uostalom, elitama je lakše zaduživati i nerođenu čeljad. 

Sve zlosutno nanovo podsjeća na pokliće "Marša na Drinu"!

U međuvremenu, priča o Drini ostaje zaglavljena između Ustavnog suda BiH (reisa Džemaludina Čauševića) i zajedničke Komisije za koncesije BiH (Trg Srpske vojske).