PUT U ANARHIJU Tadić, Debevec, Čavka... krimi pravosuđe čuva državu za mafiju!

Piše: Rasim Belko ([email protected])

Kada pravosuđe jedne zemlje vode osumnjičeni, a nikada presuđeni kadrovi etno - mafijaških struktura, nesumnjivo je da vladavinu nad zakonom i pravdom preuzimaju kriminalne strukture.
I lupom je skoro nemoguće pronaći poštene kadrove pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine. Duše su prodali đavolu i životu na visokoj nozi, a pravo ostavili u rukama najgore kriminalne organizacije na Balkanu. Jer, političke organizacije u sistemu Bosne i Hercegovine su veći kriminalni klan od svih koje poznajemo.

Malo gdje u normalnijem dijelu svijeta postoji takva sprega političko - kriminalnih hobotnica sa pravosudnim kriminalcima sakrivenim ispod toge. A ispod toge se nataložilo svega i svačega. Uglavnom ološa.

I niti jedna reforma pravosudno - mafijaškog aparata nije uspjela oprati toge, iščistiti sistem i vratiti ga građanima i državi u svjetlu u kojem postoji tamo gdje kriminal nije jednak pravosuđu.
Osim Rusije, Bjelorusije i afričkih zemalja teško je pronaći društveno kultivisano uređenje u kojem postoji više neriješenih ubistava. U Bosni i Hercegovini imamo ih na desetine. Isto tako imamo i desetine slobodnih ratnih zločinaca, dilera, trgovaca ljudima i ko zna čega sve ne.

Tužioci i sudije u đavoljim uniformama učinili su Bosnu i Hercegovinu nesigurnijom u miru nego što su je činili agresori u ratu. Jer u ratu ste mogli da se sakrijete od granate i snajpera, u miru se teško sakriti od ološa u etno - mafijaškim dresovima koji ubijaju gdje stignu, znajući da su od zakona zaštićeni.  
Gledajući po vertikali pravosudnog aparata, od VSTV-a, preko Tužilaštva i Suda BiH, do općinskih sudova, sistem za provođenje zakona postao je najveći kancer koji zakonski ubija sve što  mu je u dometu djelovanja.

Sve je izglednije da je prosto nemoguće riješiti se kriminalne bande sa poznavanjem prava.

Jer, kako objasniti da smo imali predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koji na kriminalno - zločinačkim sijelima svira harmoniku negatorima Bosne i Hercegovine, genocida, ljudima koji kad se probude razmišljaju šta će ukrasti i hoće li koga morati ukloniti ako im stane na put. E takav nam je bio Milan Tegeltija, nedorastao da vodi školske dijaloge, ali je zahvaljujući vezama s Miloradom Dodikom vodio bosanskohercegovačko pravosuđe. Kad smo ga se uspjeli riješiti on je s harmonike prešao na savjetničku poziciju.

Još teže je objasniti fenomen da nam niti jedan glavni državni tužilac nije završio mandat i da su svi dosadašnji bili akteri afera i krivičnih procesa. Svi osim aktuelne državne tužiteljice Gordane Tadić. Ona svoje mjesto na optuženičkoj klupi još čeka. Rekao bih ne još dugo. Gordana Tadić je uzdanica Dragana Čovića, zbog korupcije nazvanog Soko. Soko i dalje leti, jer Gordana pokriva njega i njegove. Gordana je u kriminalno - rodbinskim vezama i sa drugim HDZ-ovcima, ali sa svima onima koji čuvaju nju da bi ona čuvala njih. Gordana Tadić je glavna tužiteljica koja djeluje iz podzemlja. Njeno djelovanje prevashodno vode interesi Dragana Čovića, pa tako politička tužiteljica Tadić štiti Dodika, Sokolovog partnera, od optužnica za Dodikovo antidržavno djelovanje, od afere Ikona, a cijeli entitet RS čuva u raljama kriminala i korupcije kadrova SNSD.

Čuva Tadić i Zorana Galića, lice s naslovnice, sa sumnjivim diplomama, ali ima savršen osjećaj za razbijanje državne granice, djelovanje u interesu Hrvatske i HDZ-a, uništavanju opreme, promovisanju odanih kriminalnih kadrova...Da je primjer antitužiteljice Gordana Tadić pokazuje i time što ne pokreće procese ni protiv ratnih zločinaca, osim onih za koje dobije nalog HDZ-a i Hrvatske da ih treba progoniti.

Tadić je opasna po pravosuđe i državu Bosnu i Hercegovinu. Od nje je vjerovatno opasniji samo prvi sudija Bosne i Hercegovine Ranko Debevec. Teško je sebi, pa i drugima objasniti kako takav čovjek može biti predsjednik Državnog suda. Jedni su ga doveli na tu poziciju (SBB) i bio je dobar dok je gurao njihove procese protiv nepodobnih. A onda mu je SBB postao nedovoljan pa je kompromitirani lutak od sudije postao pravosudna rampa u kandžama SDA. Za čije je sve interese radio Debevec u svom mandatu valjda samo Bog zna. Osim što štiti one kojima je odan Debevec na čelu Suda BiH skuplja krivične i disciplinske prijave. Zamislite da u Francuskoj ili Velikoj Britaniji imate predsjendika Suda koji sakrije državljanstvo druge države, u ovom slučaju Španije. I još da stvar bude gora, Općinski sud Sarajevo ugasi svjetlo pravne države, zabranivši mediju da piše o privatnim stvarima Ranka Debeveca.

Ako su ovakvi vodeći ljudi Tužilaštva i Suda BiH, šta onda reći o tužiocima i sudijama. Ništa! O njima govori podugačak spisak procesnih brodoloma. Primjera radi, Oleg Čavka u tri procesa ne uspijeva dokazati da direktor OSA-e Osman Mehmedagić ne posjeduje valjanu diplomu i zloupotrebljava službu. Vjerujem da bi to lakše, brže i djelotvornije uradio prosječan novinar. Čavki to ne uspijeva, baš kao što tužiocima od Državnog do Općinskog suda u Sarajevu i Banja Luci ne uspijeva da riješe ubistva dva mladića - Dženana Memića i Davida Dragičevića.

Zbog ova dva slučaja i odnosa pravosuđa prema njima sve su veće tenzije među narodom, pa se s pravom nosioci vodećih pozicija u tužilaštvima i sudovima u BiH mogu teretiti za izazivanje haosa i tenzija koje mogu izazvati teško stanje u državi s nepredvidivim krajem.

Haos je izvjesna i skorašnja budućnost ne otjeramo li kriminalnu hobotnicu iz pravosuđa. Jer to pravosuđe plaćaju građani koji su sve nemirniji, sve više ugroženiji i čija sigurnost je iz dana u dan pod upitnikom.

Kriminalne toge uništili su vjeru u državu i njene zakone.  Obučeni u takve toge Tadić, Debevec i njihovi podređeni najveća su prijetnja opstanku Bosne i Hercegovine. Dodamo li tome da nam obavještajno-sigurnosni sektor vode ljudi bez ili upitnih diploma, da su u policijske strukture infiltrirani ljudi narko klanova, zagarantovan je raspad sistema.

To je uvod u anarhiju. A tada...