Drugu Hercegovcu Bajram nije što je bio, mrzi politiku jer narodu ostavlja siću

Piše: Ernad Metaj

Moj drug Hercegovac danas slavi Bajram, isto kao što ga je slavio i prije rata. Uvjek mu se raduje, ali kaže bio bi mu draži kada bi u svojoj zemlji i on konačno postao konstitutivan. Uživa on u druženju s porodicom i prijateljima, ali mu potpuni doživljaj kvare objave na društvenim mrežama i medijima, a kako je natprosječno načitan i informisan ne može odoljeti a da ih ne pogleda, baš kao što ne može da odoli baklavama koje mu neko stalno nudi.

Jedan komad mu umalo nije stao u grlu kada je vidio slike predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i Šefika Džaferovića, člana Predsjedništva BiH kako dijele bajramluke ispred džamije. Nije mu to novo, ali ga svaki put iznervira, jer ga te slike asociraju na stvaranje begovata u kojem je sva moć i bogatstvo skoncentrisana u rukama uskog kruga ljudi. Slike mase koja se nada da će „milostiva ruka“ baš njega obradovati mom drugu su znak da su „begovi“ odavno ovladali javnim finansijama u BiH odakle mrvice bacaju sirotinji koju češće hrane nacionalnim tenzijama. Da je Dodik Bošnjak i on bi vjeruje Hercegovac dijelio pare ispred džamije, ovako kod njega je to veselije, uvijek praćeno harmonikom i ponekom ljutom.

Moj drug Hercegovac tvrdi da zbog politike Bajram više nije ono što je nekada bio. Ljepotu druženja s porodicom i prijateljima kvare mu vijesti iz Srebrenice, Prijedora, i komentari u kojima se sve dijeli na balije, četnike i ustaše. Narodnim tribunima praznik je prestao biti „svetinja“ pa nam s groblja i mezarja opet šalju ratne pokliče i prizivaju proljevanje krvi onih kojima danas širokogrudno dijele sadaku. Moj drug je već prolio krv za BiH, ali smatra da Bajram nije vrijeme za zapaljivu retoriku kojom se odgovara na nebuloze o jedinstvenom srpskom svijetu.

Za Bajram se pravi baklava, trpeza je uvijek bogata, a niko se od onih koji nonšalantno dijele novac zarađen na muci građana nije osvrnuo na poskupljenje ulja, šećera i brašna. Njima ni jedan Bajram nije skup, ne prate oni cijene jer njihove „kuhinje“ nisu namijenjene za doček rodbine i prijatelja.

Pokvarili su mom drugu Bajram i predstavnici Hrvata. Opet su ga bombardovali brigom za legitimno predstavljanje. On to neće da razumije jer kaže njega godinama niko ne predstavlja niti on kao žrtva rata nekome nešto predstavlja. Ipak se od srca nasmijao kada je vidio da Hrvati razmišljaju o novoj osveti Bošnjacima. Osim blokade izbora, ovog puta mudre glave su smislile da bi Hrvati mogli izabrati bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Moj drug Hercegovac misli da to nikoga osim Bakira neće nasekirati, jer je Hrvatima draži postao Konaković. Čini se da u HDZ-u vjeruju da bi im on mogao ispuniti snove o trećini vlasti bez obzira na broj Hrvata u BiH. 

Moj drug Hercegovac još luta Bosnom i Hercegovinom nadajući se da će i on jednog dana postati konstitutivan u svoj državi. Njegov mozak ipak ne prihvata da se konstitutivnost veže za fotelje u vlasti iz kojih se narodu može dijeliti sića. Ne može više Hercegovac da probija glavu politikom, Bajram je, a radost dolazi iz srca i duše, pa ostatak dana želi provesti nekonstitutivan, ali zadovoljan. Čekaju ga iskreni prijatelji kojih oni što bacaju siću narodu ipak nemaju.