DOK SE GOCA U ŠEHERU ČEŠLJA Kokarde siju tamu iznad Srebenice: Kud zločinci, tamo i četnici!

Piše: Rasim BELKO

Osam dana nakon što su Bošnjaci Srebrenice ispratili na vječiti smiraj svoje sugrađane ubijene u genocidu 1995. godine i odali počast onima koji od ranije leže pod bijelim nišanima u Potočarima, u incidentu u centru Srebrenice, uoči Kurban bajrama ubijen je Mladen Grujičić. 

Ne, nije se ovo dogodilo. I fala Bogu da nije, jer i pomisao šta bi slijedilo je mračna kao srebrenička noć pred Bajram.

A bilo je preblizu da se dogodi! Toliko blizu da ima onih koji su takav razvoj situacije skoro pa mogli osjetiti. 

Mladen Grujičić je načelnik Srebrenice, koji deklarativno poziva na suživot i mir, a u stvarnosti radi da uništi i jedno i drugo. I mnogo više! Jer, gle čuda, čovjeku kojem je glavni modni dodatak kokarda, omiljeno mjesto za slikanje četničke parade, a uzori Ratko i Rašo, zasmetao je baner Islamske zajednice na kojem piše "Bajram šerif mubarek olsun".

U predvečerje jednog od najvećih muslimanskih blagdana prva kokarda Srebrenice alarmirala je vatrogasce, plaćene državnim novcem, da za njegov ćeif uklone bajramski baner sa ulica Srebrenice.

Toliko je veli Grujičić bio uzbihuzuren tom zelenom trakom i bajramskom porukom. Smeta mu veli što nema općinskog grba na tom uznemirujućem baneru. 

I pade baner. Ali dok su vatrogasci obarali, Srebreničani koji slave Bajram su smišljali gdje da okače banere a da prva kokarda ih ne može skinuti. Osvanuše tako bajramske čestitke po ugostiteljskim objektima i na objektu Islamske zajednice. 

Komad platna izazvao je tenzije u gradu bez smiraja. Evo nas ponovo u nesretnim 90-im. Srebrenica iznova preživljava zločin, a ono malo Srebreničana Bošnjaka jasno vide poruku da ni danas, 26 godina poslije genocida u Srebrenici nisu ni sigurni ni poželjni. Neću ponavljati ono što je Mladen Grujičić trabunjo po medijima, uglavnom sarajevskim, koji su mu nažalost pružili priliku. Nikome to njegova naknadna pamet nije bitna. 

No njegovo bahato, četničko ponašanje koje izaziva netrpeljivost, vjersku mržnju i uvodi nas u potencijalno nove sukobe moralo bi biti bitno Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Jer, da je u Srebrenici pala kap krvi, bilo čije, glavni krivac u cijeloj situaciji bila bi glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine Gordana Tadić. 

Jer, svi mi znamo da je Grujičić četnik, da ne priznaje genocid i da su mu uzori najveći evropski zlotvori u posljednjih 80 decenija. Od njega se ovo može očekivati. Ali, od Tužilaštva Bosne i Hercegovine se očekuje da štiti red i poredak u državi koja ga plaća. Da kršenje zakona sankcioniše onako kako je to predviđeno. 

A Krivični zakon jasno predviđa u članu 145a: "Ko javno izaziva ili raspiruje nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima, kao i drugima koji žive ili borave u Bosni i Hercegovini, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine".

I posebno bitno, u stavu dva istog člana Krivičnog zakona piše: "Ko krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini zloupotrebom svog položaja ili ovlaštenja, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina".

Dakle, nije pitanje je li Grujičić prekršio zatvor, je li u Srebrenici izazvao netrpeljivost među Bošnjacima i Srbima, pitanje je zašto Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije promptno reagovalo. Jer, ponašanje načelnika Srebrenice lako je moglo izazvati potencijalno nesagledive posljedice. 

Stoga, javno pitam one koji ocjenjuju rad glavne državne tužiteljice Gordane Tadić jel vi znate zakon, jel želite da se dogodi rat pa da onda provodite zakon i čime vi to procjenjujete kako radi glavna državna tužiteljica. 

Teško je i pobrojati koliko je puta Tužilaštvo BiH propustilo da reaguje na ovakve pojave, koje su sve agresivnije i otvorenije. I svako propuštanje kao da je kerozin nacionalistima, fašistima, negatorima očitih zločina i genocida da budu još odlučniji u raspirivanju i izazivanju mržnje i netrpeljivosti. Jer politika i političari u Bosni i Hercegovini od toga žive. 

Čini se da ni tužiocima, koji moraju braniti pravni poredak takvo što nije problem. Pitanje je samo šta će biti onog dana kada se dogodi ubistvo ili masovni sukob. Hoće li Tužilaštvo BiH i glavna državna tužiteljica biti pošteđeni ili će joj se sve obiti o glavu. 

Očito je da se Bošnjaci u entitetu RS ne mogu osloniti na državne organe za provođenje i čuvanje zakona, a sve očitije postaje da se ne mogu osloniti ni na političke i vjerske lidere ustoličene u Federaciji BiH. Jer, da se nešto slično desilo Srbima za Božić u Mostaru, Milorad Dodik bi u roku pola sata bio u okolici Mostara. 

Bošnjački politički i vjerski predstavnici međutim više su posvećeni zaštiti onih koje pravosuđe tereti za kršenje zakona nego onih koje ljubitelji četništva i pravosuđe zajednički progone sa njihovog ognjišta. 

U ovoj priči samo oni koje se najmanje pita trpe posljedice. Svi drugi su usidreni na jasle državnog novca i kredita. I tako usidreni balansiraju, dok ne plane. A ovaj put je pitanje ko i kako će gasiti požar! I kolika će šteta biti. 

Dok nam je ovakva vlast, dok nam Tadić čuva zakone kokarde će i dalje sijati tminu iznad Srebrenice i potočarskih bijelih nišana!