Demokratski mrak!

SARAJEVO, (Patria) - U svakoj borbi, a mi jesmo u najmanje jednoj, dođe OVAJ trenutak kad, u „temperaturi”, malo zastaneš. Okreneš se oko sebe. Vidiš da je puno tvojih drugova odustalo. Da je neprijatelj superioran i da već slavi pobjedu. Sve djeluje beznadežno. Djeluješ sebi kao Don Kihot, a drugima malo manje romantično - kao budala. Govore ti: „Skloni se malo, vidiš li da je sve pošlo do đavola, nemoj da budeš glineni golub. Budi taktičan. Budi pametan. Izađi kad budemo imali bolje šanse. Ovako si samo meta. Za koga ovo radiš? Vidiš li kakvo je vrijeme došlo?“ 

Piše: Danilo Marunović/Portal Analitika.me

Sjetim se i te kultne replike iz „Crnog bombardera“, kad Petar Božović kaže: 

„Vidi, dečko... Mlad si, vreme ti je da se povučeš! Posle će biti kasno! Pojede te mrak bre, mrak!“

Kakav mrak, mi smo demokratska zemlja, nema valjda mraka?

Demokratski mrak!

Vi, čitaoci Analitike, do kojih dolaze ove riječi, koji ste i dalje na frontu ove naše borbe, i sami ste makar jednom došli u sumnju nužnosti sopstvene žrtve. Sasvim opravdano. Sasvim logično. Treba imati nešto nepopravljivo bezobrazno u sebi, ne znam tačno šta, ali osjećamo ga između sebe, zar ne? A osjećamo i slatku zavist ovih koji se pitaju-odakle im to!? Ovih koji su previše “pametni” da bi izgorjeli u žrtvi, u već izgubljenoj borbi.

Samo posljednjih nedjelju dana nudi nam nekoliko vrlo snažnih argumenata da je društvo za koje izgaramo u David-Golijat borbi sa centrima moći, zauvijek izgubljeno i beznadežno.

Predsjednik grada Guče na moru, a sigurno se loži kad ga zovu – predsjedniče (o kome sam pisao prošle nedjelje), koji je otvoreno zajebavao glumce u toku predstave, odmah nakon što je otvorio pozorišni festival, a glumci to poniženje btw odćutali, odtrpjeli i oprostili izgleda, umjesto da sa svojim timom hendla izazove narušenog PR-a, da niveliše situaciju, umanjuje štetu, “denfuje” pritisak javnosti, žonglira cijelim spektrom sredstava ličnog marketinga, on najavljuje kandidaturu za predsjednika Crne Gore! 

Da, toliko je samouvjerena ta nova politička kasta, koja je kapital stekla u toku epohe najvećih političko-korupcionaških afera u istoriji grada Budve, pa skandal sa nekim tamo umjetnicima djeluje kao medijska limunada, u odnosu na standardne porcije afera među lokalnim stanovništvom. E, pa, Predsjedniče, 1:0 za Vas. Mada, utakmica traje, a lopta je okrugla. Svakako ste favorit, ime Vam ga daje.

U toku protekle nedjelje, dogodila se još jedna nevjerovatna stvar. Eksperti nove Vlade su dugo kuvali ideje, svoje ekspertske vještine stavili su na maksimum kapaciteta, i konačno izašli sa rješenjem! Svima nam je pao kamen sa srca kada smo čuli da će neki do nas dobiti po koji litar ulja! 

“Obećali smo godinu socijalne pravde, kao odgovorna vlada to i ispunjavamo”, izjavili su iz Vlade. 

U cijeloj ekspertskoj mašineriji nije se našao niko da primijeti da vrijeme ove Vlade pretjerano, i po svemu, podsjeća na devedesete. Vjerska ostrašćenost, ideološka reinkarnacija velike Srbije-srpskog sveta, nemaština, paradajz turizam, loše frizure, seksizam, alkoholisani lideri i loša muzika u javnom prostoru… Niko se nije sjetio da bi taj potez sa uljem, taj “kec iz rukava”, mogao u javnosti kreirati utisak koji evocira na vanredna stanja, inflaciju, nestabilnost, redove za hljeb i ulje, ratnu retoriku, u mjeri koja nije poželjna za PR vaše Vlade? Ili ste najiskrenija globalna Vlada, ili imate katastrofalan tim za komunikaciju. Dijeliti narodu bonove za ulje znači priznati da se nalazimo u zoni ekstremnog siromaštva. Ulje? Stvarno? OK. 

U susret novog izdanja fantastičnog Green Montenegro International film festa, na najavu da će film nominovan za oskara „Quo Vadis, Aida“ otvoriti festival, lokalni fosili politike devedesetih su se zabrinuli da će film rastjerati turiste sa Žabljaka i “energično protestvovali”- rezultat ispod površine medijskih reagovanja su prijetnji napadima i sukobima. Usput, zamislite ovogodišnje turiste koji revoltirani zbog kulturne ponude grada, pakuju kofere i ljutito odlaze? Dakle, u zemlji u kojoj je nedavno pompezno izglasan, ispostavlja se, neupotrebljivi komad papira nazvan “Rezolucija o Srebrenici”, država i opština Žabljak nijesu u stanju obezbijediti uslove za projekciju filma, čiju je ideološko-moralnu vertikalu “odobrila” i nagradila Američka akademija za film, jedna od najstrožih moralnih sfingi strogog zapadnog sistema vrijednosti liberalizma. Ona u kojoj se glumcu otkazuje posao vođenja ceremonije dodjela nagrada zbog prekoračenog ukusa u šali, a skandali poput Carevićevog na Grad teatru rezultiraju uništenim karijerama, brisanjem iz filmova i javnog života uopšte. Javnost se, ona građanska, po ovom pitanju podijelila na one koji misle da se ni u kom slučaju ne smiju praviti kompromisi sa nacionalistima, i da do projekcije mora doći na Crnom jezeru gdje se festival održava, po svaku cijenu - i na one koji smatraju da u odsustvu odlučnosti države i grada da brane vrijednosti donešene rezolucije, kao i slobode izražavanja, ne treba dovoditi u pitanje sigurnost gostiju među kojima zna biti i djece, već film prikazati u online formi, u još masovnijoj gledanosti. 

Moje mišljenje, kao posljedica dileme od početka teksta, je da se za Crno jezero kao slobodnu teritoriju treba boriti svim legitimnim sredstvima, pozivajući državu na odgovornost da obezbijedi dostojanstvenu autonomiju umjetnosti. Međutim, skandal iz Budve ne djeluje ohrabrujuće kada je u pitanju status nezavisnosti kulturnog integriteta ove zemlje.

Domaći nacionalistički mediji ideološkog formata srpskog sveta, kao i srpski medijski psi Vučićevog režima su na krilima ove priče, uz spin da je festival moj projekat, napravili još jednu antisrpsku histeriju, i po ko zna koji put mi nacrtali metu. Kada lančana reakcija siline tih medija koji šire mržnju krene, za svega nekoliko sati ista vijest se prepakuje u desetine sličnih portala, a tvoje ime biva nemilosrdno satanizovano, uz ogromnu čitanost. Neko ko će sjutra guglati o mojim projektima, prvo mora da prođe kroz desetine fabrikovanih tekstova o meni kao crnogorskom nacionalisti, ali srećom, moji projekti će sami demantovati spinove, kao jedina linija odbrane koju, u odsustvu političkih ili finansijskih leđa, sebi mogu priuštiti. 

Zato, ipak vjerujem, da koliko god se nekad naša žrtva za zemlju slobode izražavanja činila preskupom, koliko god bili uporno sklanjani na margine zbog svoje “neposlušnosti” lokalnim šerifima, ekskluzivnost ideja kojima služimo, u kombinaciji sa talentima, obrazovanjem i pregalaštvom, na kraju uvijek od nas prave pobjednike. Odavno ovo nije politička borba. Ovo je borba za opstanak. Za svijetlo u mraku. Demokratskom mraku.