Išerić: Svojom šutnjom služimo politikama koje razbijaju našu domovinu

Piše: Dr.sci. Enver Išerić

Novinska agencija SRNA objavila je informaciju da su profesori Fakulteta političkih nauka Banja Luka javno podržali vlast u Republici Srpskoj, koja ne prihvata odluku Visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini o nametanju Zakona o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se kažnjava negiranje genocida.

I upravo izjave pojedinih profesora govore o tome da su njihova stajališta u skladu sa nazivom fakulteta na kojem rade – politička i da nemaju nikakvog dodira sa naukom. Istina je da je tema  kojom su se bavili iz oblasti pravnih nauka, pa zbog toga od profesora političkih nauka nije ni za očekivati da su, kada je u pitanju ova tema, na svom terenu. Ipak ima određenih preplitanja prava i politike, ali ni u onom dijelu kojim se bave profesori Fakulteta političkih nauka, profesori nisu bili na nivou svoga zvanja, nego su svu svoju intelektualnu snagu usmjerili na političke fraze koje su uspješno savladali od političkih moćnika kojima daju podršku i kojima se žele umiliti.

Jedna od tih fraza je konstatacija da se „odluka Valentina Incka o nametanju Zakona o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se kažnjava negiranje genocida, protivi svim evropskim vrijednostima.“

Zbog toga bih zamolio uvažene profesore, da, onako kako se to radi na fakultetima, pojasne svojim studentima, a u ovom slučaju građanima Bosne i Hercegovine, koje su to evropske vrijednosti povrijeđene odlukom da se kažnjava negiranje, od međunarodnih sudova, utvrđenog genocida.

Tako je dekan ovog fakulteta Ranka Perić izjavila da „Taj potez narušava integritet jedne zemlje, ali i temeljne demokratske vrijednosti poput slobode govora i mišljenja. Dakle ne možemo dopustiti da se istina nameće. O njoj se mora govoriti i ona je podložna javnom diskursu“.

Zbog toga uvaženoj profesorici ukazujem na činjenicu da se zakonom koji je nametnuo Visoki predstavnik nikome ne nameće nikakva istina, nego se zabranjuje, pod prijetnjom izricanja kazni, negiranje ranije utvrđene istine, a što se tiče njenog dijela izjave da se tim potezom narušava sloboda govora i mišljenja, podsjećam je da se mišljenje ne može ni ograničiti ni narušiti, jer mišljenje jednog čovjeka jednostavno nema granicu i ne može se kontrolisati od drugih ljudi, a sloboda govora ima svoju granicu i sloboda govora svakog čovjeka mora se zaustaviti tamo i na onom mjestu na kojem počinje da se ugrožava sloboda drugoga.

Profesorica Ranka Perić kaže „da je riječ o nametanju zakonskih rješenja i jednostranog viđenja situacije koja se dogodila u Srebrenici“ i poziva se na izvještaj Komisije koju je formirala Vlada Republike Srpske, nazivajući tu komisiju „Nezavisnom međunarodnom komisijom“ koja je utvrdila da se u Srebrenici nije desio genocid.

Profesorica je, vjerovatno namjerno, zaboravila da se u slučaju genocida u Srebrenici ne radi o jednostranom viđenju situacije nego o „višestranom“, jer su dva međunarodna suda svojim presudama utvrdila da je u Srebrenici izvršen genocid, a osim toga veliki broj zemalja iz cijelog svijeta svojim rezolucijama je osudio genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici.

Da li je profesorica zaboravila da je Evropski parlament (EP) Rezolucijom usvojenom u januaru 2009. godine, 11. juli proglasio Evropskim Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici!? A što se tiče komisije koju je formirala Vlada Republike Srpske, a koju profesorica naziva međunarodnom, trebalo bi svako da zna da međunarodnu komisiju ne može formirati niti država, niti administrativna jedinica u sastavu jedne države, jer to je komisija samo te države.

SRNA je prenijela i da je prof. Romić upitala kako će se nakon nametnute odluke razvijati naučna misao na ovom planu, jer će zbog iznošenja drugačijih stavova biti kažnjavani, krivično gonjeni i zatvarani, čime se kako kaže, „krši sloboda naučne i stručne misli“. Zbog toga upozoravam profesoricu da nije zadatak nauke da utvrđuje da li je ili nije učinjeno neko krivično djelo, u ovom slučaju genocid, jer je to zadatak sudova i ovaj zakon nema nikakve veze sa „kršenjem slobode naučne misli“.

Naučnici bi, profesorice, svoju energiju i znanje trebali usmjeriti, umjesto na negiranje genocida, na izučavanje genocida kao pojave i redefiniranje definicije genocida, a koja je utvrđena Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, kako bi sudovi lakše mogli utvrditi namjeru za njegovo izvršenje i kako nikada više u presudama krivičnih sudova ne bi mogli pročitati da „većina članova Vijeća je konstatovala da su fizički izvršioci u opštinama Sanski Most, Vlasenica i Foča, kao i izvjesni
izvršioci u opštinama Kotor Varoš i Prijedor, namjeravali da bosanske Muslimane u tim opštinama unište kao dio zaštićene grupe. i zaključilo da su bosanski Muslimani koji su bili ciljani u svakoj od opština činili relativno mali dio te zaštićene grupe i da nisu ni na koji drugi način predstavljali njen značajan dio.” , kao što je slučaj u prvostepenoj presudi Ratku Mladiću.

Također, nemoguće za shvatiti je, kako jedan univerzitetski profesor, kao što je Željko Budimir, može izjaviti, da se radi o uvođenju u BiH moralne diskreditacije čitavog jednog kolektiviteta – srpskog, kada i učenici srednjih škola znaju da se na sudovima ne sudi narodu nego pojedincima koji su počinili genocid. Moralnu autodiskreditaciju vrše oni koji negiraju genocid i veličaju njegove počinitelje.

Potpuno je smiješna izjava prof.Budimira da se Srbi stavljaju u potpuno podređen položaj u odnosu na druge narode, kao da se ovim – Inckovim zakonom samo Srbima u Bosni i Hercegovini zabranjuje negiranje genocida i kao da je nekom ili nekim narodima u svijetu dozvoljeno negiranje genocida, te su Srbi u odnosu na te narode u podređenom položaju. Prof. Budimir bi također, kao profesor, trebao znati da niži nivo vlasti ne može poništavati zakone niti druge akte višeg nivoa vlasti, kako je on poručio i preporučio srpskim političarima. Profesor Nevenko Vranješ reče da je Inckova odluka nelegalna, nelegitimna i necivilizacijska. Pa što nam to profesore niste malo obrazložili. Ja mislim upravo suprotno.

Legalno je i legitimno profesore Vranješ, jer je Odluku donio legalan organ – Visoki predstavnik, koji je uspostavljen Dejtonskim sporazumom , a mirovni sporazum, tako piše u njegovom tekstu, su donijeli Bošnjaci, Srbi i Hrvati kao konstitutivni narodi... Inckova odluka je prof. Vranješ civilizacijska, zato što sprječava anticivilizacijsko ponašanje građana koji podržavaju najteže zločine definirane međunarodnim pravom. I umjesto što pozivate stručnu i naučnu javnost kao i akademsku zajednicu da se priključi borbi s ciljem očuvanja institucija Srpske i srpskog naroda, trebali ste pozvati naučnu i stručnu javnost da pokuša objasniti političarima koji negiraju i koji su pozivali na negiranje genocida da se radi o, od međunarodnih sudova, utvrđenoj istini i da se trebaju ograditi od počinitelja i presuđenih lica koje su te zločine činili.

Profesor Vlade Simović kaže: „Odluke visokih predstavnika koji ovdje nisu nosioci suvereniteta, obesmišljavale su parlamentarizam i demokratiju u BiH. Dakle, donošenje odluka mora da se vrati u parlament i da ih konsenzusom donose najvažniji ovdašnji politički akteri. Oni su dobili legitimitet od suverenog naroda u BiH da odlučuju u njihovo ime i rješavaju probleme.“

E vidite, profesore Simović, ja se potpuno slažem sa Vama da su članovi parlamenta dobili legitimitet od suverenog naroda da u njegovo ime rješavaju narodne probleme. Oni to, nažalost ne rade. Oni probleme proizvode. I kao da je narod (Srbi, Bošnjaci, Hrvati zajedno sa Ostalima) znao da će se tako nešto dešavati pa je u Dejtonu dio svog suvereniteta prenio i na Visokog predstavnika, kao što narod kaže „zlu ne trebalo“.

Na kraju moram kazati da nisam iznenađen reakcijom akademske zajednice u Republici Srpskoj, koliko šutnjom akademske zajednice Bosne i Hercegovine. Šta radi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, kada našu državu napadaju i ugrožavaju sa svih strana i svim sredstvima? Zašto šute organi univerziteta i fakulteta i njihovi članovi kada naša država grca u  pravnim problemima? Zar naša akademska zajednica nije trebala i morala ponuditi makar po dva rješenja za izmjenu Ustava Bosne i Hercegovine i izmjenu Izbornog zakona.

Znam da će mnogi reći, pa niko nas ili niko ih ne zove da to rade. Zove, zove. Domovina nas zove, samo mi za to ne hajemo i na poziv se ne odazivamo zato što duboki san sanjamo i svojom šutnjom služimo politikama koje razbijaju našu domovinu. Probudimo se, još nije kasno!