Obilježena godišnjica smrti Vlade Šegrta, antifašiste, narodnog heroja

TREBINJE, (Patria) - U povodu tridesete godišnjice smrti vijećnika ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, člana prve poslijeratne Vlade Bosne i Hercegovine, narodnog heroja Vlade Šegrta danas je u Aranđelovu nadomak Trebinja, njegovom rodnom mjestu, položeno cvijeće i odata počast. Komemoraciji su prisustvovali članovi porodice, prijatelji i poštovaoci tekovina antifašističke borbe iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.

Prisutnima su o značaju antifašističke borbe i doprinosu Vlade Šegrta govorili Izo Rokolj, te predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić.

“Ne damo ono što je naše, a Vlado Šegrt je naš i mi ga ni mrtvog nikome ne damo. Danas smo ovdje da ga se sa dužnim poštovanjem sjetimo, a ne da ga branimo. On i njegovi saborci davno su sebe odbranili u onom dugom, krvavom i pobjedonosnom maršu, koji je počeo nedaleko odavde, iz Lastve, gdje je formiran Prvi udarni bataljon, pa sve do 15. maja 1945., kad su nogom stali na austrijsku i italijansku granicu. To su bili oni koji su goli prsima jurišali na nebo i koji već odavno nikom ništa ne duguju. Mi dugujemo njima".

Vlado Šegrt (1907 - 1991) do Drugog svjetskog rata bavio se zemljoradnjom, član je KPJ od 1931. godine. Poslije okupacije zemlje 1941., zajedno sa Savom Kovačevićem, jedan je od glavnih organizatora oružanog ustanka u svom kraju. Prošao je gotovo sve velike bitke NOB-a, od rodnog Trebinja, Bosne, Hrvatske i Slovenije, sve do granice prema Italiji i Austriji.

U teškoj i slavnoj borbi za Prozor u IV neprijateljskoj ofanzivi, poznatoj u istoriji i kao Bitka za ranjenike, Šegrtova Deseta heregovačka brigada i njen Mostarski bataljon prvi su prodrli u grad. Postao je čuven po svom junaštva, a o njegovoj hrabrosti i vojničkoj umješnosti kao jedne od najlegendarnijih ličnosti u BiH iz Drugog svjetskog rata, pisali su, između ostalih, Vladimir Dedijer i Koča Popović.

Bio je vijećnik ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Iz rata je izašao kao general - major. Nosilac je velikog broja ratnih i mirnodopskih odlikovanja, a za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine. Poslije oslobođenja, obavljao je niz odgovornih političkih i državnih funkcija kao predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH, ministar poljoprivrede, član Izvršnog veća BiH i potpredsjednik Narodne skupštine, član CK KPJ i CK SK BiH, član Savjeta Federacije i dr.

Početkom šezdesetih godina, prošlog vijeka, na lični zahtjev rano je otišao u penziju, da bi, kako je to tada obrazložio svoje mjesto ustupio mlađim i sposobnijim. No i pored toga, do kraja života, je ostao aktivan član društvene zajednice, doprinoseći njenom razvoju i napretku. Rado se družio sa mladima i bio je, između ostalog, i dugogodišnji predsjednik Savjeta omladinske radne akcije na Sutjesci.

Umro je 31. jula 1991. godine u svom rodnom mjestu, selu Aranđelovu, u Lastvi kod Trebinja gdje je i sahranjen

Vlado Šegrt je za života postao legenda, junak iz naroda, koga su njegovi savremenici s pravom uvažavali i poštovali. Živimo u vremenu, u kome je vrlo važno da se sačuva sjećanje na čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio borbi za bolje i pravednije društvo, za idele socijalne pravde i punu ravnopravnost naroda u BiH i Jugoslaviji, pogotovo sada kad se raznim revizionističkim poluistinama i lažima i sve to želi dovesti u sumnju.