BUDNI SPAVAMO Sve dok nam Željko A. iz Beograda i anonimni ustaša pričaju o mržnji i Srebrenici

"Laganje je najbolja vrlina srpskog naroda... Mi lažemo da bi varali sami sebe, da tješimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način." (Dobrica Ćosić)

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Ne znam može li se ova Dobricina primijeniti na sve Srbe, ali na neke je tako nalegla kao da je baš za njih i pisana. Jedan takav je neki Željko Avramović iz Beograda, koji me ničim izazvan nazva mrziteljem samo zato što sam poslao poruku kabadahiji Miloradu Dodiku. Avramović, dok tvrdi da ne brani Dodika od Rasima, zapravo je branio i Dodika i Karadžića i sve druge kreatore zla i genocida, ali i one koji su krvavim tragom ocrtali današnji prostor RS.

Ističe Avramović, ničim prozvan, da BiH pripada i njegovoj kćerki, čija majka je sa 13 godina izbjegla iz Sarajeva. I saglasan sam sa njim, ali bih volio da mi odgovori od čega je to bježala majka njegove kćerke. Znam mnoge Srbe koji su voljeli i vole Bosnu i Hercegovinu i nisu pobjegli, nije im palo na pamet da bježe. Moj drug Milorad, njegova Vesna i Darko su ostali. Moji školski drugovi i drugarice Gordan, Ivana, Tanja... su bili i ostali tu, u Sarajevu.

Jer to je njihov grad i njihova domovina.

Druže Željko, nije majka tvoje kćeri pobjegla zato što joj je neko u Sarajevu htio oduzeti život. Njen bijeg može se dovesti u vezu sa dvije opcije - ili je osjećala pripadnost onoj strani koja je agresijom htjela uništiti BiH ili su je Ratkovi i Radovanovi Srbi previše uplašili hiljadama granata i metaka koje su dnevno ispaljivali na Sarajevo.

Za razliku od nje, druže Avramoviću, ja sam morao pobjeći iz svoje kuće, s ruksakom na leđima u kojem sam nosio hranu za sebe i dvogodišnju sestru. Pobjegao sam pod kišom granata, ne znajući ni šta se dešava, spavao po pećinama, penjao se uz cijevi hidrocentrale, spavao pod otvorenim nebom. Znaš, druže Avramoviću, kada sam se vratio nisam mogao poznati ni kuću ni mjesto u kojem sam odrastao.

I svejedno, opet ne mrzim ni Mirana, ni Gordana, ni Denisa, ni Ivanu ni bilo koga drugog. Ne mrzim, jer znam da istina u ciklusu povijesti uvijek pokaže tragove zvijeri i tragove čovječnosti.

Znaš, Avramoviću, ja sam i sa predratnih 7 i sa ovih postratnih 37 volio i volim Zvezdu, volim Srbiju u košarci i navijam za nju. Ali ne volim kreatore ratnih, zločinačkih politika. Ni Vučića ni Šešelja, ni Dodika ni Radovana ni Ratka. J..bi ga druže, nisam ja zato nikakav mrzitelj, njih ne voli niko normalan. Niko osim vas Srba, koji, kako to reče Dobrica gajite patriotizam na laganju. A to je opasno, po vas i sve oko vas. 

I nisi ti Avramoviću jedini koji mi je odgovorio. Ima neki Bojan Kovačević, prilično nepismen i neobrazovan, on mi je isto odgovorio. Prijavio me Vrhovnom sudu RS jer sam napisao da je RS genocidna. Zato tom Bojanu i danas poručujem, takva je i ostat će, jer ono što je čini genocidnom nikada neće ispariti.

Ima Avramoviću i poneki ustaša koji se slaže s tobom. Rado bih ti citirao šta mi je napisao, ali neću, cenzurisali bi me. Da vidiš moj Avramoviću kakve tu mržnje ima. Kaže ti meni taj ustaša, hrabar pravo pa se ni potpisati ne smije, da će oni, ustaše i vi, valjda četnici, podijeliti Bosnu i Hercegovinu, a nas "Muja" da će nestati.

"I od nas Hrvata ćete dobiti nove Srebrenice, gamad Turska. Đubre Tursko", ovo je Avramoviću poruka jednog ustaše. I to na isti tekst na koji si ti reagovao, tvrdeći da ja u njemu iznosim golemu količinu mržnje. A ja Avramoviću nisam napisao da ćemo (ko god bili mi) napraviti bilo kome Srebrenicu. Čak sam i ogradio tekst, kao direktnu poruku Dodiku i dodikovićima, a ne srpskom narodu. Ali, Avramoviću, ti i ovaj ustaša što se krije ste pokazali da sam malo i pogriješio. Možda sam uz Dodika trebao staviti da je poruka upućena i onima koji ga podržavaju, ma gdje živjeli.

Jer, kako to reče naš Zmaj od Bosne Turcima protiv kojih se borio "Velikim Bogom se kunemo, nikada robovi biti nećemo". Vidiš, naši bosanskohercegovački preci Avramoviću su se tukli s velikim Turskim carstvom, a tvoji i ustaški nas nazivaju Turcima. Ipak vam je laganje u krvi, upravu je Dobrica.

I da zaključim, Avramoviću, Kovačeviću i ti ustašo, znam da čitaš. Ne boji se više niko vaših prijetnji i povika. Ne boji se ni Vučića ni Dodika. Zato ću ponovo pozvati Dodika, a i vas što kličete, prijetite i psujete za njega, bujrum krenite.

Mi čekamo, prvi ne napadamo. Zemlju branimo, krvlju je ne natapamo. Osim kad moramo! Genocid ne činimo, jer časno ratujemo! I ne mrzimo, jer sa toliko mrtvih, protjeranih, silovanih i namučenih, mi opet pozivamo na suživot, mir i oprost. Ali ako i dalje sanjate 'srpske svetove', velike Srbiju i Hrvatsku, zapamtite, mi smo tu. I budni spavamo!