SARAJEVO, (Patria) - Nermin Džindić, SBB-ov ministar energetike i rudarstva FBiH svojim djelovanjem doveo je do problema u svim sektorima u kojima je nadležan. Posebno se to sada vidi u gasnom sektoru i namjenskoj industriji, a u toku je i restruktuiranje rudnika gdje će veliki broj ljudi ostati bez posla.
Izvori Patrije otkrivaju da je za novonastale probleme kriva kadrovska politika Vlade FBiH jer su u preduzeća postavljani kadrovi koji rade za dobrobit privatnih interesa, a nikako samih javnih preduzeća. Među tim privatnim interesima su i firme u kojima vlasnički udio ima i ministar Džindić.
U dosadašnjem mandatu nečujno su instalirali veliki broj svojih kadrova u namjensku i metalsku industriju. Ti kadrovi su dovedeni iz Cimosa i TDM-a u kojima premijer, ministar i sa njima povezana lica imaju vlasničke udjele. Uglavnom se radi o rodbinski i interesno povezanim licima, mahom sa područja Tuzlanskog kantona.
Da se u namjenskoj industriji „počelo kuhati“ bilo je jasno 15. jula kada je Sindikat Privrednog društva Igman Konjic donio odluku da se taj dan obustavi proizvodnja na pet minuta, od 11.55 do 12 sati. Na taj način su željeli dati podršku i skrenuti pažnju na pritiske koji se vrše na PD Igman, Upravu i direktora Društva koji je zbog ovog podnio ostavku.
Džindić nema pretjeranog utjecaja niti sheme djelovanja u Igman Konjicu, pa se pod svaku cijenu pokušalo riješiti direktora PD Igmana Đahida Muratbegovića koji vrlo uspješno vodi tog privrednog giganta sa preko 1.000 zaposlenih.
Kada Džindić ima upliva u kadroviranje dobijemo slučaj Pretis. Poznato je i više puta se pisalo o tome kako je federalna firma Pretis d.d., kojom upravljaju Novalić i Džindić, kupovala robu od privatne firme TMR, čiji su vlasnici Novalić i Džindić.
Poslovanje Pretisa i TMR-a dokumentovala je i Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Novcem izvučenim iz Pretisa Novalić i Džindić kupili su i halu u krugu Unis Toolsa. Sve je prijavljeno i Tužilaštvu Kantona Sarajevo, ali predmet zvanično nikada nije formiran niti se zna u kojoj je fazi.
Na čelu Pretisa je direktorica Almira Zulić-Burek odani kadar Džindića i Novalića, ali koja ih poprilično 'drži u šaci', jer je njen brat Almir Zulić, inače direktor “TTU energetik”, jedne od firmi kćerki Elektroprivrede BiH, imao veliku ulogu u projektiranju prstenova za ležajeve te je i zaštitio patent.
Isprepletene veze i duga historija priče u firmama namjenske industrije trebala bi biti alarm da se istražni organi što hitnije uključe u cijeli slučaj.
Pogodovanja u poslovanju privatnih firmi doveli su Pretis na rub propasti. Nisu birana sredstva da se novac izvuče iz ove kompanije, a Pretisu je novac direktno davala Vlada FBiH kako bi održali likvidnost firme!
Podsjetit ćemo na neke nerazumne poteze. Zulić-Burek je u jednom trenutku odustala od direktne kupovine čelika od proizvođača te prešla na 20% skupljeg posrednika!? Dobavljač je izvjesno vrijeme bila firma „Asil Čelik“ iz Burse, a nabavna cijena bila je 1,47 maraka po kilogramu. No preko noći se pojavljuje novi dobavljač, firma„Angie Foods“ koja u stvari isporučuje isti proizvod „Asil Čelika“, samo sada po uvećanoj cijeni, gotovo 1,8 maraka za kilogram! Kako godišnja nabavka iz Turske iznosi oko 1500 tona, prosta računica kazuje da Pretis gubi, a neko tako profitira oko pola miliona maraka!
Podsjećamo i na priču kada je Almira Zulić Burek zaključila ugovor o kupovini 2.500 sanduka za minobacačku municiju sa firmom „Invest Gradnja“ d.o.o. Pale, čija vrijednost iznosi oko 200.000 KM.
Tu ništa ne bi bilo čudno da iste sanduke nije moguće kupiti od firmi iz FBiH, pa čak i onih gdje je Vlada FBiH većinski vlasnik kao što je „TRZ Hadžići“ d.d. Hadžići.
No, kao argument za kupovinu sanduka sa Pala, direktorica navodi čisto ekonomske argumente. Naime, paljanski sanduci su za 1 KM po komadu jeftiniji, pa je samim tim „Pretis“ ostvario uštedu od oko 2.500 KM?!
Dakle, za Novalića i Džindića bitnije su 2.500 KM od napretka firmi i fabrika u vlasništvu Vlade FBiH.
Interesantno je istaći i to da navedena paljanska firma, prema informacijama iz Privrednog registra RS, ima samo dva zaposlena radnika. Ove sedmice zbog kašnjenja plaća radnici Pretisa održali su proteste na kojima je došlo i do incidenta. Plaće su uplaćene, radnici podmireni, ali pitanje je dana kada će ponovo doći do problema u isplati.
Jedno je sigurno, da je Džindićeva priča u uspješnosti namjenske industrije bila napuhani balon koji je pukao, jer uz Pretis i Igman, slijedi i priča o Zraku, koji je na korak od propasti.
Navodno, direktor Zraka Ismo Hebibović nema podršku Džindića i teško se može očekivati da se Zrak spasi.
U ponedjeljak su radnici Zraka održali i proteste s kojih su poručili upravi i direktoru da žele svoje dvije neisplaćene plaće, ali i da im bude uplaćeno zdravstveno osiguranje, kao i ostali doprinosi za koje kažu da nisu uplaćivani od 2018. godine.
Radnici Pretisa umireni su isplaćenim plaćama, ali brzo će prvi i nove plaće, a novca nema!